DAN NAKON M. Heinelt noć je proveo u automobilu. Osjećaj straha, očaja i nemoći urezali su mu se duboko u srce

PETRINJA – Marijana Heinelta iz Male Gorice pored Petrinje jučerašnji razoran potres zatekao je na nasipu u šetnji. Pet minuta prije podrhtavanja tla, pas je njega i suprugu Vesnu silom vukao nazad prema automobilu i kući. Svega nekoliko trenutaka kasnije, shvatili su zašto je bio toliko uznemiren. Inače, Mala Gorica nalazi se neposredno uz epicentar potresa.

-Ja to u životu nisam osjetio. To je bilo strašno, to ne možete opisati riječima, imali smo osjećaj da će nam se nasip raspasti pod nogama. Strahovali smo za djecu u tom trenutku pa nismo išli svojoj kući već odmah za Petrinju jer oni žive u stanu u centru grada. Strašno je bilo iščekivanje, telefonske linije nisu radile, nismo znali gdje su ni kako su – još uvijek vidno potresen priča nam Marijan sjećanja na jučerašnji trenutak nakon potresa. Najsretniji trenutak bio je kad su ugledali kćer s dvogodišnjom unukom Miom na cesti, no sljedeći sat i pol nisu znali gdje im je zet s drugo dvoje male djece koji su se ranije uputili u šetnju.

-Kad su se pojavili napokon živi i zdravi, odahnuli smo. Stan im je oštećen, no kuća nije srušena. Popadali su kuhinjski elementi po podu, sve stvari su pobacane uokolo i ne smijemo niti pomisliti što bi bilo da su svu u tom trenutku bili kod kuće. Moja kuća je drvena, to je stari tip gradnje i zbilja se pokazala čvrsta i sigurna. Oštećen je krov, noćas mi je kiša padala unutra, a srušen je i dimnjak. No sve će se to sanirati. Danas su već došli sinovi prijatelji iz Bjelovara, veslači, oni će nam pomoći popraviti kvarove. Noćas smo spavali u automobilu, a kćer i njihova obitelj u kombiju. Nju smo nagovorili da s djecom jutros ode na more jer ovdje, svojem srušenom gradu, sada ne mogu pomoći. A djeca su, naročito 5-godišnji unuk, jako uplašeni, nisu htjeli niti jesti. Ona radi u Sisku u ljekarni koja je također srušena tako da ne može niti na posao – priča Marijan i dodaje kako je sinoć sa suprugom prošetao Petrinjom. Strašni prizori djece kako spavaju u autima i ljudi kako se griju uz vatru na otvorenom neće tako lako zaboraviti. Napomenuo je kako su neprestano u grad stizale kolone i kolone vozila, a jučerašnji dan smatra lekcijom iz solidarnosti.

-Do kraja dana zvali su me svi moji prijatelji, svi ljudi kojie me poznaju, svi su nam nudili pomoć. Kroz mjesta su prolazili volonteri, nosili vodu, deke, hranu, svi su nam željeli pomoći i to je ono što u ovom trenutku najviše znači – iskren je Marijan koji ovo stanje smatra strašnijim od ratnih strahota koje su proživjeli.

-Ja nisam neki hrabar tip, svašta sam prošao, ali vjerujte mi, ovakav strah nikad nisam osjetio. To je mješavina straha, očaja i nemoći – priča nam čovjek koji i dalje, zajedno sa svim svojim Petrinjcima, neprestano osjeća podrhtavanje tla. Od jutros, tvrdi nam, tlo se treslo barem 15-ak puta i to je ono što ljude dodatno čini uplašenima. Ono što i supruzi Vesni napominje je da oni moraju naučiti živjeti s time. Svjesni su da žive na potresnom području, da će ovakvih situacija biti zasigruno još, možda slabijih, možda jačih, no ne smiju dozvoliti da im životi stanu.

-Još će puno vremena proći da se vratimo u svoje kuće, barem mi koji imamo gdje vratiti se i da u njima prespavamo. Sve nas je strah i to je prirodno, no ne smijemo dati strahu da nas paralizira, izaći ćemo mi iz svega ovoga još jači – rečenica je s kojom naš sugovornik želi dodatno ohrabriti sve svoje sugrađane koji proživljavaju strahote kakve nisu nikad dosad doživjeli.