SNIMANJE ZABRANJENO! Ukida li župan pravo javnosti na dostupnost informacija?

BJELOVAR – Današnja sjednica Županijske skupštine Bjelovarsko – bilogorske županije bila je po mnogočemu uobičajena. Aktualni sat koji je potrajao više od dva sata, mnoštvo rasprave, repliciranja i prozivanja vladajućih. Za nas novinare sve redom očekivane aktivnosti. Sjedim, snimam, pišem bilješke i pripremam izvještaj. Cilj, prenijeti građanima Županije najvažnije teme i stavove oporbe i vlasti o tim temama. Odavno sam svjesna da se iz fotelje političara – uvjerenih da su upravo njihovi stavovi ispravni, i u namjeri da baš ti stavovi budu prihvaćeni od građana – često čini da novinar nije objektivan. To mi je razumljivo, oni se bore za svoje stavove, bore se da sruše argumente svojih političkih protivnika, bore se i za interes svog birača, ali i svoj vlastiti. I upravo to je ključna razlika između njih – političara i mene – novinara. U svemu tome ja nemam nikakav osobni interes. Moj jedini interes je pravovremeno i objektivno informirati javnost. Pravila za takvo informiranje su odavno poznata, objaviti ključne poruke obje strane.

I upravo kad sam snimala te poruke i te dvije strane, i sve to vezano uz glavnu točku dnevnog reda, koja je izazvala žustru raspravu, prišao mi je župan Damir Bajs i upitao me imam li ja dozvolu za snimanje. Najprije sam mislila da je riječ o nekoj šali, jer istu su sjednicu, na njezinom početku snimali i dvojica mojih kolega, snimatelji. Jedan s javne televizije, drugi urednik portala. Kad sam shvatila da je ozbiljan, odgovorila sam da prvi put čujem kako trebam imati dozvolu za snimanje. Nisam mogla vjerovati da bi se na pragu trećeg desetljeća 21. stoljeća u mojoj Županiji netko usudio osporavati javnosti pravo na pristup informacijama sa Županijske skupštine. Mislila sam da smo te standarde dostigli još devedesetih godina prošlog stoljeća i da ih više nitko nikad ne smije dovesti u pitanje. Župan mi je ljubazno pojasnio kako nije problem audio snimanje, već video. Kakav nevjerojatan argument, pomislila sam. Pa danas je slika važnija i dostupnija nego ikada prije. Televizija, portal, web, Facebook, Twiter, Instagram… danas je sve slika. Dnevno pucamo desetine i stotine selfija. Kamere, skrivene i neskrivene, okom Velikog Brata snimaju nas odasvud i posvuda, a moj bi župan zabranio sliku. Još mi je dodatno pojasnio, da mogu snimati samo dijelove, nikako cijelu sjednicu. Sad sam već bila u priličnom šoku, pristojno sam ugasila svoj mobitel i odložila ga u torbu. Ali, čim sam to učinila shvatila sam da sam postupila protuprirodno. Pa danas se sjednice Hrvatskog Sabora, Vlade, Povjerenstva za sukob interesa, zagrebačke Gradske skupština izravno prenose na TV postajama, a ja gasim mobitel jer mi Župan brani snimati raspravu županijskih vijećnika.

Ali, ako ste mislili da je samo to protuprirodno i da je župan Damir Bajs jedini negativac u ovoj priču, pogriješili ste. Dok sam spremala mobitel u torbu i kao novinar se osjećala tako jadno, nijedan vijećnik nije reagirao. Ne, ne mislim da je netko od njih trebao štititi mene. Kao što sam rekla, ja nisam tu bitna, Vi ste. Nikom od njih nije palo na pamet da u tom trenutku zaštiti pravo Vas građana na dostupnost informacijama. Da ustane i glasno kaže: ‘Čekajte, pa ovo treba snimati’. Da se pita: ‘Zašto već odavno sami ne snimamo ove sjednice, zašto ih u cijelosti ne objavljujemo na županijskoj web stranici.’  Umjesto toga, desetak sekundi nakon što je Župan otišao, prišao mi je oporbeni vijećnik Drago Hodak upitavši me „Je li ti on to upravo zabranio snimanje?“ Pomislila sam, evo  napokon netko tko razumije što se ovdje upravo dogodilo. Međutim, u nastavku razgovora shvatila sam da sam u zabludi. Umjesto da glasno i pred svima stane u zaštitu prava javnosti na dostupnost informacijama, njega je više zanimalo hoću li realno prenijeti sve što se dogodilo. Vjerojatno ne, pomislih. Kako i bi, kad je za njega realno ono što je njegov politički interes, a za mene ono što je interes javnosti. Otišla sam pisati izvještaj, a iza mene se čulo šuškanje: ‘Ma pusti, znao sam od početka da je to sve naručeno i dogovoreno i da je ona njihova’. Pitate se tko je to rekao? I jedni i drugi. Nisam se niti morala okretati, znam to otkako sam počela raditi kao novinar. Jer svi oni uvijek misle da su novinari nečiji.