Skloništa za pse su puna, neke od životinja su tek ondje doživjela slobodu!

BJELOVAR – Obitelj na more, a ljubimci na ulicu uobičajen je scenarij na koji su u skloništima za napuštene pse već navikli, ali ove godine je izbacivanje pasa krenulo ranije i azili dobivaju više dojava nego inače. Na to su ovih dana ukazali iz Azila Dumovec, a ista je situacija i u Skloništu za pse Severin.

-I prije kraja svibnja smo zaprimili 23 psa što nije uobičajeno jer obično preko ljeta kada se ide na godišnji se psi bacaju na ulicu, a sada je to malo čudno. Gotovo da nema dana da nemamo dojavu za barem jednog psa. Inače kroz cijeli mjesec primimo 10 do 15 pasa – kaže veterinarka severinskog azila Sonja Malez Čalić.

 

Uglavnom se sada napuštaju štenci, ali i kuje sa štencima tako je vjerojatno to razlog povećanog broja napuštenih pasa. Sklonište za pse Severin kojim upravlja Veterinarska stanica Bjelovar je tako puno. Popunjena su sva 162 mjesta, a 11 pasa je na privremenom smještaju. Mjesta više nema. Gotovo do posljednjeg mjesta je popunjena i bjelovarska Šapa koja zbrinjava pse s područja Štefanja i Zagrebačke županije, a može primiti 60 pasa. Kapaciteti su, kažu nam, gotovo stalno popunjeni. Neki psi dolaze, neki odlaze, a svaki pas je priča za sebe, tužna kada dođu, veselija kada im se nađe stalni dom i njihov čovjek. No, priče nekih pasa su se onima koji rade u skloništima duboko urezale u pamćenje. Psi koji su izgladnjivani, pas koji je boravio u toliko malom boksu da su mu zglobovi bili deformirani i gotovo nije mogao hodati, pas kojeg su lovci pronašli zavezanog za stablo, slučajevi su s kojima se u praksi srela Malez Čalić, a o tome, kaže, nerado govori ‘jer ne želi monstrumima davati ideje’. Ti su slučajevi dokaz da iako je pas čovjekov najbolji prijatelj, čovjek psov često nije. U to se su uvjerili u Šapi iz koje izdvajaju posebno težak slučaj.

-Sada imamo jednu ‘pesicu’ koja je deset godina živjela na lancu. Bila je na metar lanca i tukli su ju ‘za doručak, ručak i večeru’, a kada je došla k nama oko vrata je imala omotano 2,7 kilograma lanca – opisuje Danijela Kranjec iz Šape,

Kujica koja im je došla u takvom stanju se bojala svega, bojala se i ljudi i zvukova i rečeno je da će ju morati uspavati, ali ona je pobijedila sve prognoze i sada je novi pas.

-Sad imamo plišanog medvjedića. Nakon tri mjeseca imamo plišanog medvjedića, peseka koji se ‘uvali’ u krilo, koji se sruši od veselja kada dođeš i ona je jedna posebna, posebna priča – sa smiješkom priča Kranjec.

Sretne su priče kada psi pronađu vlasnike koji će o njima brinuti i napuste sklonište, a u onom u Severinu prolaze svu obradu.

-Svi su počipirani i pocijepljeni s tim da mi odmah po dolasku pse cijepimo i protiv zaraznih bolesti, a ne samo protiv bjesnoće. Tretirani su protiv crijevnih parazita kao i protiv buha i krpelja, a uz to su svi psi koji izlaze iz skloništa kastrirani. Kada udomljavamo štence vlasnike upozoravamo da se obvezno jave za kastraciju psa – ističe Malez Čalić.

Iz skloništa za pse sve koji žele psa mole da prije nego ga nabave dobro razmisle mogu li se brinuti o njemu jer pas nije igračka koju kada se je zasitite možete odbaciti.