Pamte je generacije učenika, predavala je i Ivici Oliću, a godinama je dobri duh daruvarske knjižnice. Sada okreće novi list…

DARUVAR – S početkom iduće godine, jer je napunila uvijete za odlazak u mirovinu, Pučku knjižicu i čitaonicu Daruvar, odnosno Središnju knjižnicu za češku manjinu u RH, napustit će Francika Stehna. Knjižnica je to u kojoj je ta rođena Grubišnopoljka provela više od tri desetljeća i koja će njezinim odlaskom ostati bez svog zaštitnog lica. No, kada je kretala u svoj profesionalni put, kaže Stehna, nije računala da će biti knjižničarka.

-U Zagrebu na Filozofskom fakultetu završila sam češki jezik i književnost i ruski jezik i književnost. Nakon diplome, tažila sam posao za stalno, a kako se učio ruski, završila sam u školi u mjestu Davor. Tamo me uputila cimerica iz Nove Gradiške. To je mjesto na obali Save, na samoj granici s BiH – priča Stehna koji je osam školskih godina odradila u Osnovnoj školi Matija Antun Relković.

Davor joj je ostao u lijepom sjećanju, a ponosna je i na činjenicu da je ruski predavala poznatom nogometašu Ivici Oliću.

– Nogometaši nisu dobri đaci, ali on je bio odlikaš. Upoznala sam mnoge ljude koji su mi ostali u lijepom sjećanju – priča pomalo nostalgično.

1991. se ukida učenje ruskog jezika, pa je Stehna neko vrijeme provela u školi predajući druge predmete, ali i vodeći recitatorske i dramske grupe. Učenicima je bila poput prijateljice, a škola je u to doba dobila brojna priznanja za učenički rad pod njezinim vodstvom. I bilo joj je odlično, dok jednog dana nije u novinama našla natječaj za voditelja Središnje knjižnice češke manjine u RH.

– Ja sam se javila na natječaj u Bjelovaru i dobila posao jer sam zadovoljila uvjete, jer sam završila češki jezik i književnost, a onda kad sam dobila posao paralelno sam završila i knjižničarstvo. Od 1991. do 2007. češka manjinska knjižnica djelovala je u sklopu bjelovarske knjižnice. Nakon toga su se u Daruvaru stekli uvjeti da se Središnja knjižnica Čeha u RH tamo preseli. Tako sam i ja došla s knjižnicom i od tada svaki dan putujem u Daruvar – priča nam i dodaje kako obožava svoj kolektiv.

– Volim svoje kolegice, međusobno se poštujemo i kolektiv bih ocijenila ocjenom izvrstan. Tu se, osim knjigama, bavimo i brojnim predavanjima i promocijama, pa smo ponekad cijele dane u knjižnici – kaže.

Kroz brojne godine rada, napominje, puno se toga mijenjalo pa je teško povlačiti i paralele, ali u svakom slučaju, išla je u korak s vremenom, a knjige i nabavlja prema trendu, no ne domaćem, već onom u Češkoj.

-Ja danas knjižnu građu nabavljam preko Interneta, a pratim izdavačku djelatnost u Republici Češkoj. Pazim da su to nagrađene i dobro ocijenjene knjige, vrlo čitane. Učiteljice koje dolaze u Daruvar iz Češke, često se iznenade kad dođu u knjižnicu i vide što imamo. Pitaju: “Pa vi to imate? Kod nas moramo dugo čekati! Kad ste to nabavili?” Prije godinu dana veliki hit u Češkoj, danas se već može posuditi u Daruvaru! – priča nam anegdote s posla i napominje da iako nabavlja aktualne i zanimljive naslove i dalje nije zadovoljna brojem čitatelja koji dolaze i da bi ih moglo doći i više.

– Žao mi je što većina ljudi kaže da čeka penziju da dođu u knjižnicu, a ja im kažem da će im život proći. Ponekad se žale da moraju imati rječnik kada čitaju na češkom, jer se u Daruvaru priča arhaičan jezik, a moderna češka književnost pisana je u govornom ili standardnom jeziku koji su drugačiji od “daruvarskog češkog”. Lakše nam je čitati prijevod. No, ja bih im svima preporučila da čitaju, jer tko ne čita, brzo će umrijeti – dodaje poprilično ozbiljno.

S odlaskom u mirovinu, najviše će joj nedostajati kolektiv iz knjižnice. Knjige će rado posuđivati, a na planira ni prestati pratiti aktualnosti. Pojašnjava i kako joj ponekad nedostaje predavati, ali i to je nekako upotpunila radeći u knjižnici.

– 12 godina sam predavala češki u daruvarskoj knjižnici, što je sada preuzela jedna učiteljica iz Češke. Kad sretnem bivše polaznike, a uglavnom ih je bilo 15-ak po grupi, sjećaju se kako je bilo zanimljivo i poučno. Mnogi su otišli živjeti i raditi u Češku, ali kad se vrate u Daruvar uvijek kažu da im je bilo divno na tim tečajevima. Kažu: “Hvala ti što si nas tjerala i tražila od nas jer tako smo naučili i sjećamo se svega što smo naučili” – pojašnjava ta vječna učiteljica i knjižničarka koja je našla način da spoji svoje dvije najveće ljubavi: podučavanje i knjige.

FOTO: Facebook Pučka knjižnica i čitaonica Daruvar