Superzubarica otkriva što je karijes bočice i kakve veze imaju žniranci sa zubima

„Budi ponosan na svoja usta” slogan je ovogodišnjeg Svjetskog dana oralnog zdravlja koji se obilježava 20. ožujka. Datum je to koji nosi simboličku poruku. Naime, djeca bi trebala imati 20 mliječnih zubi, starije osobe moraju imati ukupno 20 prirodnih zuba na kraju svog života da bi se smatrale zdravima. Također, navedemo li redni broj mjeseca ispred rednog broja dana, tj. 3/20, dobit ćemo oralni status koji bi trebale imati zdrave odrasle osobe, 32 zuba i nula zubnih karijesa. O tome kako to postići razgovarali smo s bjelovarskom stomatologinjom Danijelom Hajdinjak Prihić koja je ovoga puta naglasila važnost brige o oralnom zdravlju od samog rođenja, ali i ukazala na nedostatak sustavne preventive.

Nema lizanja dječjih žličica

-Kada je riječ o preventivi, prve informacije roditelji trebaju dobiti već od svoje patronažne sestre. Neizmjerno je važno nakon svakog dojenja, odnosno svakog hranjenja djetetova usta prebrisati frotirnom krpicom iako ono još nema zube. Svakako treba reći i da je karijes zarazna bolest pa kada mama, tata, baka ili djed poližu žličicu koju potom stave u djetetova usta, prenose i bakterije iz svojih usta. Upravo bakterije, odnosno streptokok uzrokuje karijes – jasna je Hajdinak Prihić dodajući kako postoje genetske bolesti zuba, no kako su one rijetke, a puno veći problem leži u lošim higijenskim navikama. Kada tome dodamo i današnju prehranu koja je prepuna šećera, dolazimo do savršenog recepta za loše oralno zdravlje. Pri tome, naša sugovornica skreće pozornost na još jedan problem, a riječ je o karijesu bočice. Naime, malena djeca gutaju infantilno, odnosno palucaju jezikom naprijed zbog čega dolazi do „otapanja” prednjih zuba od trojke do trojke.

Pojava prvog karijesa

-Roditeljima promakne informacija o karijesu bočice. U ordinacije dolaze maleni pacijenti čiji su zubi prepiljeni u razini korijena. Kada su zubi crni, više ne možemo vratiti zdravi zub, ne možemo djeci ugraditi proteze. Jednostavno treba reagirati na vrijeme, a da bi roditelji uopće mogli reagirati trebaju dobiti pravovremene informacije. Zato je prvo važna patronažna služba, a potom mi stomatolozi koji bismo trebali djelovati u smislu prevencije dentalne fobije i karijesa bočice u najranijoj djetetovoj dobi. Roditelji trebaju znati da uspavljivanja uz zaslađene napitke, adaptirano pa čak i majčino mlijeko koje je vrlo slatko nisu sretna opcija za zdravlje zuba njihovih mališana – upozorava stomatologinja otkrivajući kako se sljedeći problem odnosi na akutni karijes koji često počinje oko djetetove četvrte godine zbog kojeg u samo par mjeseci mliječni zub može nestati. Veliki propust Hajdinjak Prihić vidi i u preranom dopuštanju djetetu da bez nadzora pere svoje zubiće.

Do kada djeci prati zube?

-Dok djeca nisu spremna samostalno zavezati vezice na cipelama, nisu ni motorički zreli sami dobro očistiti zube. Stoga, nakon što djeca sama operu zube, roditelji moraju oprati za njima sve do šeste godine, a sve do otprilike devete godine kontrolirati jesu li to dobro napravili. Također, puno roditelja ne zna da bi bilo dobro fluoridirati zube fluoridnim gelom. Riječ je o dodatnom preparatu, ne pasti za zube, koji se koristi u sklopu preventivnih mjera – savjetuje naša sugovornica. Nažalost, u praksi se često zaobilaze ova zlatna pravila koja u najbolji recept za zdrave zube naših najmlađih. Veliki problem leži i u činjenici što velik dio djece prvi put u stomatološku ordinaciju dolaze tek sa šest godina kada je zub bolan ili u sklopu liječničkog pregleda za prvi razred. U toj dobi dijete je već propustilo desetak dolazaka koji su izuzetno važni za navikavanje.

-Dijete bi prvi put stomatologu trebalo odvesti s dvije i pol ili tri godine kako bi se ono upoznalo s okolinom, stolicom i kako dolaske stomatologu ne bi povezivali s nečim traumatičnim. Kada dijete prvi put dođe kada ga zub boli, tada je kasno. Nažalost, u praksi se često susrećem s djecom koja imaju dosta razrušena stanja mliječnih zuba ili razvijene dentalne fobije – kaže Hajdinjak Prihić.

Alarmantno loši podaci

Sve to vodi i do lošeg KEP indeksa. Riječ je o broju koji govori koliko se u usnoj šupljini nalazi zuba s karijesom ili ekstrahiranih, odnosno izvađenih zuba te plombiranih zuba. Prosjek hrvatskih 12-godišnjaka je veći od 4, dok prosjek u europskim zemljama iznosi 1. To znači da naši 12-godišnjaci imaju u prosjeku više od 4 karijesna, plombirana ili izvađena zuba što je alarmantno budući da su u toj dobi tek dobili sve trajne zube.

-Vani je praksa da roditelji moraju dijete odvesti stomatologu svakih šest mjeseci ili dobiju račun. U Njemačkoj on iznosi 50-ak eura, ali ako ne dođu nekoliko puta, gube osiguranje. Kada bi tako bilo i kod nas, vjerujem da bi problema bilo manje. Naime, iako je kod male djece riječ o mliječnim zubima, vrlo je važno sačuvati ih. Time će dijete imati manje traume, a ako nije istraumatizirano, manja je šansa da će se trajni zubi pokvariti. Također, vrlo je važno sačuvati mliječne zube zbog ortodontskih anomalija koje mogu biti genetske, ali ako su neki mliječni zubi prerano izvađeni zbog karijesa, može doći do gužve u čeljusti kada krenu rasti trajni zubi. Upravo je zato važno voditi računa o zdravlju dječjih zuba bez obzira na dob. Kako bi sve bilo u redu, roditelji i stomatolozi moraju biti dobri partneri. Roditelji moraju djetetu dati do znanja da imaju potpuno povjerenje u stomatologa i da oboje rade najbolje za njegovo zdravlje. Također, važno je s djetetom razgovarati prije samog odlaska u ordinaciju i objasniti mu da zubar nije neprijatelj, a u konačnici i zauzeti čvrsti stav jer svima nam je cilj isti, a to je dobro oralno zdravlje naših mališana – zaključuje Hajdinjak Prihić.