Dok mete pred vratima HDZ-a, oporba ne vidi smeće u vlastitom dvorištu
Priča prva. Poznati odvjetnik, inače suprug kandidatkinje za Hrvatski sabor, uhićen je zbog navodnog posredovanja pri transakciji mita između poduzetnika i korumpirane sutkinje.
Priča druga. Načelnik policijske postaje, inače obiteljski prijatelj gradonačelnice, pod istragom je USKOK-a zbog pokušaja brisanja kompromitirajućih poruka iz mobitela osumnjičenog u drugoj istrazi.
Priča treća. Članica poznate stranke nasrnula na 14- godišnju djevojčicu koja se ranije posvađala s njezinim sinom.
Priča četvrta. Saborska zastupnica pod povećalom institucija zbog navodne upletenosti u malverzacije u nekretninskom biznisu.
Iako su mnogi vjerojatno pomislili baš to, ne, ovo nisu nove HDZ-ove afere. Glavni lik prve priče je šibenski odvjetnik Branimir Zmijanović i dio je DP-ove političke obitelji, načelnik iz druge priče je bliski prijatelj SDP-ove gradonačelnice Siska Ikić-Baniček, majka iz treće priče veže se uz makarski SDP, a saborska zastupnica sa smislom za nekretninski biznis je Marina Opačak Bilić. Ona je bila malo u SDP-u, pa u Socijaldemokratima, a trenutno je nezavisna zastupnica u Saboru.
Ove afere mnogim su čitateljima zacijelo i promaknule jer se nisu pretjerano spominjale u medijima, kao što se o njima nije pričao niti u Hrvatskom saboru i drugim mjestima s kojih aktualna oporba rado, često i glasno progovara o HDZ-ovim aferama. Ruku na srce, afera u HDZ-u ima. Ne bježi od toga ni predsjednik stranke, ni ostatak vodstva, što dokazuje i činjenica da se procesuira svaka sumnja u nezakonita postupanja, kao što se udaljavanjem iz stranke odgovara na bilo kakav oblik neprimjerenog ponašanja. Damir Škugor je, primjerice, nakon otkrića malverzacija u INA-i, isključen iz HDZ-a. Željko Sabo iz SDP-a je isključen tek šest godina nakon što je pravomoćno osuđen za pokušaj podmićivanja vijećnice u Vukovaru. Doduše, ta je presuda bila samo izgovor, Sabo je zapravo bio jedna u nizu žrtava čistke u sklopu koje je Peđa Grbin eliminirao sve koji ne misle isto kao on. Isti taj SDP danas je na čelu oporbe koja redovito proziva HDZ, često izvlačeći iz naftalina stare afere koje se teško mogu poistovjećivati s današnjim HDZ-om. Pa tako, dok spominju Sanadera, oporbenjaci zaboravljaju na već spomenutog Sabu, na korumpiranu SDP-ovu županicu Lovrić Merzel. Zabravili su i kako je predstojnik Ureda aktualnog predsjednika Milanovića, a bivši mu ministar Miljenić djeci poznanika sređivao poslove u državnoj upravi, a bivši ministar poljoprivrede Jakovina bonuse u Hrvatskim šumama. Svi kao da su zaboravili i 1500 CD-a i skoro četiri tisuće boca vina koje je Miroslav Škoro ‘utopio’ u vlastitoj stranci, a o najnovijoj zvijezdi iz redova hrvatske oporbe, načelniku Murtera Turčinovu koji se na račun poreznik obveznika provodio u kupleraju, da ne govorimo.
Da ne bi bilo zabune, legitimno je pravo oporbe kritizirati vladajuće i ukazivati na nepravilnosti. Na kraju krajeva, zbog toga oporba i postoji. No, hrvatska oporba, po svemu sudeći, ima dvostruka mjerila. Mesti pred vratima HDZ koji sam ne bježi od propusta pojedinaca u vlastitim redovima, a žmiriti pred smećem u vlastitom dvorištu krajnje je licemjerno. Kriminal, nepotizam, nasilje i slične devijantne pojave koje znaju iskrsnuti u politici treba procesuirati i bez ustrčavanja javno osuditi. Bez obzira stoji li iza njih HDZ, SDP ili netko treći.