Stoti rođendan Ive Robića: Od Garešnice i Bjelovara do američkih top ljestvica…

Danas se navršava točno stotinu godina od rođenja jedne od prvih popularno – glazbenih zvijezda s ovih prostora. Pjevača koji je osim u Hrvatskoj i Jugoslaviji nevjerojatnu popularnost stekao i u Njemačkoj, a s njegovom pjesmom je veliki Frank Sinatra dospio na prvo mjesto američkih top ljestvica i osvojio nagradu Grammy za najbolju pjesmu i najbolji muški glas.

Naravno, riječ je o Ivi Robiću koji se rodio 28. siječnja 1923. godine u Garešnici, a preminuo je u Rijeci 9. ožujka 2000. godine.

Ta velika karijera počela je u Bjelovaru još krajem tridesetih gdje se njegova obitelj preselila, a njegov otac Stjepan bio je zaljubljenik u glazbu, vodio je tamburaški orkestar te je ljubav prema glazbi prenio i na najstarijeg od trojice sinova. Još u srednjoj školi Robić je pjevao u zboru i svirao violinu, a tijekom srednjoškolskog obrazovanja osnovao je dixieland sastav s prijateljima te je amaterski nastupao u Bjelovaru.
Po završetku srednje škole, sredinom četrdesetih se Robić zaputio u Zagreb na studij prava, no istovremeno je počeo i pjevati u brojnim zagrebačkim kavanama i barovima. Već 1943. godine Robić je prošao na audiciji tadašnje Državne krugovalne postaje Zagreb i često je nastupao u raznim radijskim emisijama, a i nakon završetka II svjetskog rata nastavio je pjevati na Radio Zagrebu.

Druga polovica četrdesetih i nije bila osobito naklonjena za glazbenike i zabavljače jer se država još oporavljala od II svjetskog rata, a nakon što je kratko živio u Mariboru, 1949. godine dobio je ljetni angažman u crikveničkom hotelu Talasoterapija. Iste je godine za Jugoton snima i prvu ploču “Ti ni ne slutiš / Kad zvijezdice”, a već sljedeće godine počeo je nastupati na terasi hotela Kvarner u Opatiji gdje je uz manje prekide pjevao sve do kraja osamdesetih.

Inozemni angažmani

Nastupi na ljetnjoj terasi u Opatiji, Robiću su donijeli i prvi inozemni angažman te je 1955. godine prvi puta otišao u Njemačku gdje je ostao sedam mjeseci. Osim u Njemačkoj, vrlo brzo Robić je popularnost stekao i u Čehoslovačkoj gdje je snimao ploče za diskografsku kuću Supraphon te je u sljedećih deset godina na čehoslovačkom tržištu izdao čak 55 singlica. U drugoj polovici pedesetih Robiću se počelo otvarati i na domaćem tržištu te je 1957. zajedno s beogradskom pjevačicom Lolom Novaković kao predstavnik Jugoslavije nastupio na sajmu u Leipzigu u Istočnoj Njemačkoj, a ubrzo je potpisao i za zapadnonjemačku diskografsku kuću Polydor.

Krajem 1958. godine dobio je on poziv za probno snimanje u Hamburgu, a nakon što je u veljači sljedeće godine snimio skladbu “Morgen” švicarskog skladatelja Petera Mössera, ovaj rođeni Garešničanin instantno je postao velika zvijezda. U manje od godinu dana njegov prvi singl za njemačko tržište osvojio je Zlatnu ploču, a stigao je i na američku Billboardovu listu Top 40 na kojoj se zadržao 11 tjedana i zauzela je na vrhuncu popularnosti 13. mjesto. Osim na američkoj top-listi, “Morgen” je stigla i na 23. mjesto britanske top liste, a bila je to i prva pjesma pjevana na njemačkom jeziku koja je dospjela na američku top-listu popularne glazbe. Osim toga, Ivo Robić je i dalje jedini hrvatski glazbenik koji je uspio stići na američke i britanske top-liste.

Nakon uspjeha s pjesmom “Morgen”, on i skladatelj Bert Kämpfert nastavili su nizati hitove u Zapadnjoj Njemačkoj te je tijekom šezdesetih snimio jedan LP i čak 14 singl-ploča za Polydor. Jedan od hitova na njemačkom tržištu bila je i pjesma “Fremde in der Nacht”, a nju je Kämpfert komponirao prema pjesmi “Stranci na noći” koju je Robić skladao za nastup na Splitskom festivalu 1966. godine. No, prosudbeni žiri tu je pjesmu odbio i Robić je nikada nije objavio, ali je pjesmaricu s notnim zapisima neobjavljenih pjesama prodao Kämpfertu, a on je iz te pjesme stvorio hit koji je kasnije prodao Franku Sinatri.

Iako su na albumu Jugotona kao autori pjesme “Stranci u noći” navedeni Kämpfert i Marija Renota, Robić je u kasnijim intervjuima tvrdio da je on autor pjesme koja je u Sinatrinoj izvedbi prodana u više od pet milijuna primjeraka diljem svijeta. Nakon Sinatrinog uspjeha s njegovim hitom i sam je Robić odlučio krenuti u osvajanje američkog tržišta. Nastupio je u svim tada najpopularnijim američkim TV showovima i turneja Amerikom je trajala tri i pol mjeseca, no na kraju ipak nije postigao očekivani uspjeh te se odlučio vratiti u Europu.

Nevjerojatna popularnost

Svo vrijeme dok je nastupao u Europi, Robić je paralelno gradio i iznimno uspješnu karijeru na domaćem, jugoslavenskom tržištu. Tijekom pedesetih iznimno su popularni u Jugoslaviji bili prepjevi tada popularnih stranih hitova, a pogodio je Robić tako s obradama hitova kao što su “Mama Juanita” iz filma “Jedan dan života” ili “S pjesmom u srcu” iz filma “Mladić s trubom”. Pobijedio je i na prvom Zagrebfestu 1953. godine i to s pjesmom Ljube Kuntarića “Ta tvoja ruka mala” koja je instantno postala ogromni radijski i diskografski hit.
Trijumfirao je Robić i na prvom Opatijskom festivalu 1958. godine na kojem je pobijedio pjesmom “Mala djevojčica” koju je otpjevao u duetu sa Zdenkom Vučković. Naravno da je i ta pjesma bila veliki hit na radijskim postajama, a krajem pedesetih iznimno su bili popularni i njegovi dueti s Rajkom Vali. Šezdesete godine 20. stoljeća bile su pravi vrhunac Robićeve domaće karijere.

U toj dekadi u Zagrebu je snimio deset singlica i tri LP ploče, a u Njemačkoj čak 13 singlica i pet longplejki. Nastupao je na svim tadašnjim festivalima zabavne glazbe u Hrvatskoj.

No, već krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih u Hrvatskoj se ipak počeo mijenjati glazbeni ukus publike. Do tada popularni šlageri koji su obično izvođeni u pratnji velikih revijskih orkestara sve su se manje slušali, a mladi su se počeli okretati rock glazbi koja je dolazila sa zapada. Ipak, i sljedeća tri desetljeća, sve do smrti u 78. godini Robić je cijelo vrijeme bio aktivan. Skladao je, nastupao po festivalima, odlazio na turneje po Njemačkoj, Americi i Australiji, a i danas se Robića smatra jednim od najvećih, najplodonosnijih i najpopularnijih glazbenika u modernoj hrvatskoj povijesti.

Bjelovarski list (Stjepko Gambiroža)