Mađari iz Daruvara: Čuvamo jezik, radimo tradicijske rukotvorine, kuhamo naša jela. Ali postoji jedan problem…

DARUVAR – U velikom valu seobe naroda Austro-Ugarske i neki su Mađari svoje mjesto pod suncem našli upravo u Hrvatskoj. I iako su im Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija bile popularnije, popriličan broj njih stigao je tada i na područje današnje Bjelovarsko-bilogorske županije. Kao i svi ostali, krenuli su s poljoprivredom, ali nisu se samo time bavili. Naime, upravo su Mađari odradili ogroman posao na uređenju pruge koja je krenula iz Budimpešte i 1885. godine stigla u Daruvar.

No, i to nije bilo sve što su radili jer su kasnije iskopali ribnjake u Končanici i započeli ribnjačarsku tradiciju tog kraja. A bilo je tu i učitelja, obrtnika i brojnih drugih djelatnika koji su naprosto, obogatili društvo tadašnje i sadašnje Bjelovarsko bilogorske županije, priča nam Snježana Sabo, predsjednica Udruge Mađara Daruvar, najstarije takve udruge u županiji.

– Na području BBŽ, Zajednica Mađara Daruvar je najstarija, osnovana 1995-te godine. Nakon Daruvara, udruge su osnovane u Velikoj Pisanici, Dežanovcu, Bjelovaru i Grubišnom Polju, koje i danas uspješno djeluju – priča Sabo i napominje kako, što se tiče broja aktivnih članova, posljednji popis stanovništva ne ide im na ruku.

– Na području županije živi nešto malo manje od 700 Mađara, prema posljednjem popisu stanovništva, bilježimo pad kao i sve druge manjine ali i većinski narod. Međutim, veseli podatak da je u Daruvaru taj broj stabilan, u deset godina, situacija se nije previše mijenjala. U Daruvaru nas je 108, no mislim da je to jako malo – kaže nam ne pretjerano zadovoljna. Ona sama, kaže, sve manjince, pa i njih, muče isti problemi.

– Glavni je problem asimilacija, miješani brakovi. Ono što u posljednje vrijeme čujemo, posebno kod mladih, da u situaciji kada su otac i majka ili jedan od njih pripadnik manjina, dolazi trenutak kada se to dijete treba deklarirati, on se deklarira kao Hrvat. Kada ga se pita zašto se nije izjasnio kao manjinac, on kaže da ne osjeća pripadnost toj manjini. Dakle, nema jače veze i to se često događa kod mladih, da gube vezu s tim identitetom – napominje, nije to čudno, jer mlade danas ne zanima niti kultura većinskog naroda, a kamoli manjina. Udruge dobro rade i nude brojne projekte za sve uzraste, ali glavni razlog nepovezivanja s manjinskim identitetom je neznanje jezika.

-Malo ljudi danas govori mađarski. Slično je i kod Čeha, iako su dobro organizirani, ali znam da i oni imaju s tim problema. Kod nas je to posebno izraženo. Jezik su govorili naši preci savršeno, u kući se govorio mađarski, ali čim je dijete krenulo u školu, prestalo se pričati na mađarskom jer treba dijete znati i hrvatski. I to se više nikad nije vratilo na staro i ljudi su jednostavno zaboravili učiti i pričati jezik – dodaje i napominje kako s ‘originalnim’ Mađarima pričaju tek kroz izvorne govornike koji kod njih borave ili na engleskom, jezikom kojeg mlađe generacije brzo svladaju.

– Kad nama dođu oni ‘pravi’ Mađari iz Mađarske, oni nam kažu da mi pričamo onaj arhaični mađarski. Bili su kod nas i jezikoslovci koji su radili detaljnu analizu, pa im je zanimljivo slušati naš Mađarski, koji je izumrli oblik mađarskog jezika. Isti je to jezik ali ima hrpa riječi koji Mađari danas uopće ne koriste. Ne razumiju nas baš potpuno i nije im jasno kako to pričamo. Kroz to se najbolje vidi koliko je jezik matične zemlje napredovao, a mi smo ostali u tom nekom bazenu dijaspore, u zajednici koja je jezik naučila prije više od 200 godina. Najteže je kad se nešto piše na Mađarskom, ali to nam pomažu baranjski manjinci, koji to bolje znaju – pojašnjava. Zanimljivo, nama Hrvatima mađarski uvijek zvuči tako egzotično, a zapravo, kaže Sabo, nije ga tako teško za naučiti.

– To je uvijek zanimljivo, kad mi kažemo Mađarima da ne možemo naučiti mađarski, oni nama kažu da je hrvatski teži, jer ima rodove, a mađarski nema, zato se nešto imenuje kao muško ili žensko. No, mađarski se, baš kao i svaki drugi jezik, da naučiti. Posebno jer je melodičan, kad uđete u njega shvaćate koliko je zapravo melodičan, za razliku od nekih drugih jezika. Najsmješnije je kad kažu da smo u kategoriji jezika s Fincima, pa bi mogli i finski naučiti. Ali nas su jezikoslovci samo stavili u tu kategoriju jer oba jezika ne liče apsolutno niti jednom drugom u Europi, pa niti jedan na drugog. Najneobičniji su – kaže nam ponosno.

No, ne rade Mađari samo na očuvanju jezika. Bave se plesom, kuhaju mađarska jela, a rado pokazuju i rukotvorine koje čuvaju u vlastitim ormarima.

– Apliciramo na neke natječaje kroz koje smo posljednjih godina dobili sredstva za poboljšanje uvjeta rada, edukativne izlete, radionice tradicionalnog veza, gdje smo platili Mađaricu, vezilju, koja je u Daruvaru i Velikoj Pisanici učila manjince tradicionalnom vezu. Svašta smo naučili, sada samo treba na tome raditi.

No, javljaju se i na druge natječaje mađarske Vlade pa im tako od 2015. u Daruvar dolazi stipendistica koja održava besplatne tečajeve mađarskog jezika, a pomaže i u pripremi dokumentacije i drugih projekata. I to nije sve što im matična zemlja nudi.

– Pripadnici mađarske manjine mogu besplatno studirati u Mađarskoj, a još se dobiva i određena stipendija mađarske Vlade. I mlađi mogu učiti besplatno jezik u školama, jer imamo osigurane besplatne knjige, a i razna studijska putovanja – pojašnjava nam. Dakle, sadržaja ne nedostaje.

Što napraviti da se mladi privuku u uključivanje manjinskog rada?

– Mislim da svaki manjinac treba biti primjer i pozivati sve one koji razmišljaju kako se izjasniti, da se izjasne kao manjina. Da se ne srame svog podrijetla, svojih predaka i da krenu bolje upoznavati i živjeti manjinski život, jer putovanja i druženje, sve ono što se krije iza te manjinske priče je nešto prekrasno, nije to samo druženje unutar jedne skupine. Prilika je to da se nauči o drugima, a različitosti pokazuju koliko smo zapravo bogati zbog raznih pripadnika manjina koji žive u nekom gradu ili općini – zaključuje Sabo.

FOTO: FACEBOOK ZAJEDNICA MAĐARA DARUVAR I GRAD DARUVAR