Filip Ozobić: Ponosan sam što sam nosio dres Hrvatske i Azerbajdžana. Žao mi je što Hajduku nisam više dao…

Od Ivanske, općine sa nešto više od 2200 stanovnika, do milijunskih gradova Moskve i Bakua uz koje i Zagreb izgleda ‘malo’. Kada je 8. travnja 1991. u bjelovarskoj bolnici došao na svijet roditelji nisu mogli ni zamisliti da će upravo to biti životni put njihovog ‘Fiće’. Iako krhke građe mali Ozobić je imao ono nešto zbog čega se dolazi gledati nogomet. Prve nogometne korake napravio je u omladinskoj školi Mladosti iz Ždralova, nastavio upijati znanje u mlađim kategorijama zagrebačkog Dinama da bi kao tinejdžer otišao u trofejnog ruskog velikana Spartak iz Moskve.

Još nije navršio ni 17 godina, a već je završio u gradu s 13 milijuna duša (s okolicom i preko 22 milijuna). Bile su to godine ‘kaljenja’, privikavanja na profesionalni život. Posudbe u Zadru (2008.) i Hajduku (2012.), pa od 2013. trogodišnja epizoda u Slaven Belupu da bi ovaj ofenzivni veznjak na kraju sreću pronašao tamo gdje se nije nadao – u dalekom Azerbajdžanu. Prve dvije sezone proveo je u FK Qabala, a sada već petu odrađuje u FK Qarabag.

-Da, sedmu godinu sam u Azerbajdžanu. Iskreno, kad sam dolazio, nisam mislio da ću se toliko zadržati, ali eto tako se poklopilo. Stvarno sam zadovoljan. Nemam nikakvih problema, život je stvarno ugodan, grad je fenomenalan za život, kao i ljudi. O klubu mogu reći sve najbolje. Što se dogovorimo, to se i ispuni –  rekao nam je u uvodu razgovora Filip pa se još malo osvrnuo na glavni grad Baku.

-Sam grad ima preko dva milijuna stanovnika, s predgrađima i okolicom oko pet. Moderan grad u koji su stigle trgovine s najvećim svjetskim markama, najpoznatijim lancima restorana, jako je siguran. Kao stranac nisam imao nikakvih neugodnosti. Možda zbog daljine ili prošlosti ljudi kod nas imaju krivu predodžbu o ovoj zemlji, ali ja predlažem svakome tko je u mogućnosti da posjeti Baku kao turist. Neće požaliti. Standard je visok. Kao i u Hrvatskoj imate restorane gdje ćete skupo platiti odlazak na ručak ili večeru, ali i one jeftinije. Isto je i s kafićima. Sve ovisi gdje odete. Cijena benzina? Litra je oko 3,5 kuna.

Koliko je nogomet popularan, zaustavljaju li ga na ulici, jer ipak je on reprezentativac Azerbajdžana od sredine srpnja 2021. kada je od Fife dobio dozvolu da nastupa za tu zemlju.

-Njima su najpopularniji sportovi hrvanje, dizanje utega, boks, ali i nogomet jako vole. Da, znaju me tražiti da se fotografiramo, ali sve je to u granicama. Jezik? Priznajem da ga nisam baš svladao, ali sporazumijevam se, pričam na ruskom, jer ga puno starijih ljudi u Azerbajdžanu koristi, a ja sam ga naučio dok sam bio u Moskvi.

Nešto nam nije jasno, kažete da je u Azerbajždanu sigurno, a u 2020. vodio se rat s Armenijom, dok su susjedi Rusija, Iran, Gruzija i Turska. Nije baš ugodno okruženje zbog rata, političkih previranja, terorizma…

-U gradu se to ne osjeća. Prije tri godine, dok je bilo dosta toga zatvoreno zbog korone, jedno jutro sam se probudio i vidio da ne rade društvene mreže i aplikacije za komunikaciju. Kasnije sam otišao negdje nešto pojesti i tek tada sam saznao da je počeo rat s Armenijom. Ali tu se stvarno ne može osjetiti da su bili oko nas ratni sukobi. Ni najmanje, barem ja to ne primjećujem, živi se normalno.

Prebacili smo se na nogometne teme. Qarabag je uvjerljivo prvi u prvenstvu, smiješi vam se još jedna titula prvaka u toj zemlji, četvrta s istim klubom. Prve tri su stigle 2019., 2020., 2022.

-Igramo jako dobro, sedam bodova u prvenstvu, tako samo moramo nastaviti. Vjerujem i da ćemo na kraju biti prvi. Inače, u zadnjih devet godina Qarabag je osam puta bio prvak, jedino je 2021. Neftci bio bolji.

U Kupu drukčija priča, ispali ste u četvrtfinalu od Qabale. Nećete obraniti naslov…

-Moj bivši klub nas je izbacio, ako već ne možemo mi osvojiti neka oni podignu trofej. Iz Qabale nosim samo lijepa sjećanja, sve je tamo bilo odlično, a u svojoj prvoj sezoni bio sam prvi strijelac prvenstva.

Qarabag je redoviti sudionik Uefinih natjecanja, u Europi je ove sezone još uvijek ‘živ’. U kvalifikacijama Lige prvaka izbacio je respektabilne klubove Lech Poznan, Zürich i Ferencvaros da bi zapeo na zadnjoj prepreci protiv Viktorije Plzen.

-Nismo prošli play-off Lige prvaka pa smo završili u skupinama Europske lige. Tamo smo bili treći iza Freiburga i Nantesa, samo bod iza Francuza, ispred Olympiacosa, te smo na temelju toga nastavili put u Konferencijskoj ligi. Sada nas u nokaut fazi za prolazak u osminu finala čeka belgijski Gent. Mislim da su nam šanse podjednake. Qarabag je konstanta u Europi i mnogi klubovi bi nam trebali zavidjeti.

Iako je dres hrvatske reprezentacije u različitim kategorijama oblačio 60 puta, dva puta za A selekciju u prijateljskim susretima protiv Čilea i Kine, sada je reprezentativac Azerbajdžana. Pomirio se s time da u Vatrenima neće za njega biti mjesta. Dobio je pravo potpisati za drugu reprezentaciju jer je zadovoljio sve uvjete, nije bio stariji od 21 godine kad je igrao za Hrvatsku, a u Azerbajdžanu je u kontinuitetu živio pet godina. Obitelj ga je podržala, a ni u Hrvatskoj mu nisu radili probleme. Upisao je deset nastupa za novu državu (1 gol), a pred njim su sada kvalifikacije za Euro 2024.

-Teška skupina, Belgija, Švedska, Austrija i Estonija. Prve tri reprezentacije su favoriti skupine, ali idemo probati odigrati najbolje što možemo i osvojiti što više bodova.

Nije naravno propustio pratiti hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Kataru.

-Mislim da nismo ni svjesni kakav je to rezultat. Svaka čast svima, igračima, izborniku, stručnom stožeru, što su nam još jednom priuštili tako nešto veliko.

Jeste li zadovoljni sa svojom karijerom ofenzivnog veznjaka, 31 godina je na leđima.

-Svi bi mi nogometaši htjeli zaigrati u Ligama petice, ali tako je ispalo. Ne mogu reći da nisam zadovoljan, ne mogu se požaliti. Jedino zbog čega žalim je Hajduk. Kada sam došao u Split imao sam dosta ozljeda i nisam pokazao ono što zaista mogu. To mi je zaista žao, previše je bilo peha –  govorio nam je Filip pa je bacio pogled na budućnost.

-Ugovor s Qarabagom mi istječe u ljeto, nismo još razgovarali. Vidjet ćemo što će se dogoditi.

Kod Filipa je sve moguće, ali nekako smo osjetili nostalgiju kada smo ga upitali nedostaje li mu obitelj i prijatelji, prije svih roditelji i sestra Tena, Hrvatska, Bjelovar, Ivanska… Možda je došlo vrijeme za povratak, za klub negdje ‘bliže’, ali to on najbolje zna.

-Sad sam bio malo dulje doma zbog ozljede, pa sam obilazio meni draga mjesta, dolazim i u ljeto, ali nije to mnogo. Naravno da mi svi nedostaju. Pratim što se događa u Hrvatskoj, nogomet posebno. Da, i u mojoj županiji. Drago mi je da su izgrađeni novi stadioni. Posebno sam sretan zbog mojeg kluba iz djetinjstva Mladosti koja je dobila stadion kakav zaslužuje. Ja sam odrastao na igralištu u Ždralovima.

Spomenuli ste ozljedu?

-Zadobio sam rupturu medijalnog kolateralnog ligamenta. Idem na rehabilitaciju, terapije… Bit će sve u redu. Dolazim na pripreme u Qarabag, sezona nam počinje 25. siječnja, ali prvo ću trenirati individualno, dok se potpuno ne oporavim, a onda ću se priključiti momčadi.

Što nakon nogometa. Neki biznis ili?

-Ostajem i dalje u nogometu, ali vidjet ćemo. Zanima me trenerski posao, više nego menadžerski, ali još o tome ne trebam razmišljati.’

I to je bio Fićo, skroman dečko, koji ne zaboravlja od kuda je morao početi da bi stigao do uspjeha…

Na vrhuncu vrijedio 1,5 milijuna eura

Prema transfermarktu, najpoznatijem portalu za transfere i vrijednost igrača Filip Ozobić procijenjen je na 600 tisuća eura, dok mu je najveća vrijednost bila od prosinca 2018. do svibnja 2019. kada je vrijedio čak 1,5 milijun eura.

UEFA ga izabrala u TOP 10

Jedna od najljepših trenutaka karijere Fićo je proživljavao u hrvatskoj U-19 selekciji s kojom je igrao na Euru 2010. zajedno s Andrejom Kramarićem, Šime Vrsaljkom, Frankom Andrijaševićem, Arijanom Ademijem… Mladi Vatreni su stigli do polufinala gdje je Francuska bila bolja 2:1, a nakon turnira našeg veznjaka je Uefa izabrala u TOP 10 igrača koji su najviše pokazali i koje se isplati pogledati u budućnosti. U tome društvu bili su i Antoine Griezmann te Thiago Alcantara.

Blic pitanja

Najdraži strani klub? Barcelona
Najdraži domaći klub? Hajduk
Najbolji nogometaš svih vremena? Brazilac Ronaldo, Ronaldinho, Messi
Najbolji domaći nogometaš svih vremena? Luka Modrić
Omiljeni sport poslije nogometa? Rukomet
Najdraže jelo? Biftek
Omiljeno piće? Coca cola, ali je ne pijem puno
Hobi? Odspavati poslije ručka, ha, ha

Brojke

3 – naslova prvaka osvojio je s Qarabagom, smiješi mu se i četvrti
70 – puta je oblačio dres Hrvatske (60) i Azerbajdžana (10) u svim kategorijama
11 – golova je zabio kada je bio prvi strijelac prvenstva Azerbajdžana s Qabalom

Bjelovarski list (Danijel Starešinčić)