Hrvoje Horvat: Ponosan sam na sina izbornika, ali ne miješam mu se u posao

Počeo je (11. siječnja) još jedan sportski događaj koji će s velikom pozornošću pratiti hrvatska javnost. Krajem 2022. nogometaši su nas obradovali svjetskom broncom, a sada su očekivanja nacije jednako velika te se priželjkuje slično od rukometaša.

Izbornik Hrvoje Horvat izabrao je svoje ‘vojnike’ s kojima želi vratiti Hrvatsku na svjetsko postolje. Očekivanja oko rukometaša su stalno velika, a pritisak uvijek postoji. Oni su si za to i sami ‘krivi’ jer su nas kroz povijest razmazili sjajnim rezultatima, olimpijskim zlatima, svjetskim i europskim odličjima.

Podsjetimo, posljednju veliku medalju ‘Kauboji’ su uzeli na Euru 2020., bilo je srebro, ali na odličje sa svjetskog prvenstva čekamo 10 godina, od Španjolske 2013. kada smo bili brončani. Da, toliko dugo je prošlo. Je li napokon došlo vrijeme da se dugogodišnji post prekine?

Može li to napraviti Horvatova Hrvatska pitali smo Hrvoja Horvata starijeg. Legendarni hrvatski rukometaš, otac sadašnjeg izbornika, popeo se na krov Europe s bjelovarskim Partizanom (1972.) te je kao kapetan odveo jugoslavensku reprezentaciju do olimpijskog zlata iste godine. Jedna je od najvećih ‘faca’ bjelovarskog sporta te je najidealniji sugovornik za najavu SP-a u Poljskoj i Švedskoj.

-Medalja? Teško je reći, jer je konkurencija velika, znam da se dobro pripremaju, sjajna je atmosfera u reprezentaciji, mladi i stari su našli zajednički jezik i mislim da je to obećavajuće. Treba ići utakmicu po utakmicu, uspješno proći skupinu s Egiptom, SAD-om i Marokom što ne bi trebao biti problem, a zatim se križamo sa skupinom gdje su Danci (uz Belgiju, Tunis, Bahrain). Malo nas je ždrijeb pomazio, iako neće biti lako, a ako dođemo do nokaut faze (četvrtfinale op.a.) tada je sve moguće. Osobno optimistično gledam na ovu reprezentaciju, vjerujem da mogu ispuniti očekivanja’, rekao je Horvat kojem se sviđaju i optimistične najave iz hrvatskog tabora kakve smo čuli iz usta naših iskusnih zvijezda kao što su Domagoj Duvnjak i Igor Karačić.

-Pozitivno je da tako osjećaju, da su puni samopouzdanja, znači vlada odlična kemija među igračima, najvažnije da se zna tko je za što zadužen i da je s takvom ulogom zadovoljan.

Nažalost, niti jedno veliko natjecanje ne može proći zbog brojnih izostanaka, a razlog su ozljede. Ništa drugačije nije ni sada, jer nedostaju Marko Mamić, Tin Lučin, Halil Jaganjac, David Mandić, Ivan Ćupić, Ivan Pešić…

-Da, to je veliki hendikep, ali što je tu je, mora se ići dalje. Zasad je takva situacija, ali ovi dečki koji su dobili priliku u reprezentaciji sigurno dobro rade, shvatili su ozbiljno kakvo je stanje i mislim da će uspjeti nadoknaditi one kojih nema.’

Tko su po vama prvi favoriti SP-a?

-Kao uvijek Danci, Francuzi i Španjolci, to je prva grupa najboljih. Oni su u najužem krugu favorita za medalju i naše su najveće prepreke da dohvatimo postolje.

Omiljeni ‘Cveba’ u igračkoj karijeri ima i dvije svjetske bronce (1970., 1974.). Tada je na završnim turnirima bilo po 16 nacionalnih sastava, a danas je ta brojka dvostruko veća (32). Je li se takvim proširivanjem još više razvodnila kvaliteta?

-S time se previše ne opterećujem, zapravo uopće o tome ne razmišljam. Smatram da je to u korist popularizacije rukometa, da se poveća zanimanje tako da više država sudjeluje na SP-u. Nešto slično viđamo u nogometu, jer će u tome sportu sljedeći SP imati čak 48 reprezentacija na završnici.

Ponosan je na sina izbornika, pričaju o rukometu. Traži li ga mlađi Horvat poneki savjet, prihvaća li sugestiju ili kritiku?

-Sa sinom se čujem, tako da dobro znam kakva je situacija, ali ne pričamo previše detaljno oko reprezentacije. Ponekad mi pošalje snimku neke momčadi s utakmice pa me pita ‘Tata, što kažeš?’ pa mu dam svoje mišljenje, ali to je to. Ne miješam se u njegov posao, a i zašto bih? Kad sam se vratio iz Njemačke, gdje sam bio trener, maknuo sam se iz rukometa, nemam više utjecaj – pričao nam je Horvat stariji i dodao:

-Naravno da sam ponosan na sina, drago mi je zbog njega. Samostalan je, ima iskustva i dobro radi.

Neće propustiti utakmice hrvatske reprezentacije, nije propuštao ni one na nedavnom SP-u u nogometu. Emocije su prisutne…

-Utakmice Hrvatske na nogometnom SP-u gledali smo u jednom kafiću, nas 15-20, bilo je odlično, jako emotivno. Bit će tako i sada, samo što su sada za mene u pitanju još posebnije emocije zbog sina, on mi je dodatni motiv da sve to emotivnije proživljavam i vjerujem da će opet biti mnogo veselja –  zaključio je legendarni Horvat.

Portugal i čarobna 2003.

Najveći uspjeh Hrvatske na SP-ima – zlato! U Portugalu se startalo šokantnim porazom od Argentine (29:30), mučilo protiv Saudijske Arabije koja je tek slomljena u drugom dijelu (25:18), a zatim se dogodio neki pobjednički ‘klik’. Padali su redom Rusija (28:26), Francuska (23:22), Mađarska (30:29), Egipat (29:23), Danska (33:27), u polufinalu nakon produžetaka Španjolska (39:37) i na kraju u finalu Njemačka (34:31). Ponovilo se!

BROJKE

5 medalja sa SP-a ima Hrvatska, zlato (2003.), tri srebra (1995., 2005., 2009.) i broncu (2013.).
3 utakmice u prvoj fazi po skupinama čekaju rukometaše – Egipat, SAD i Maroko.
4 odličja Horvat ima kao igrač s bivšom državom, olimpijsko zlato, dvije svjetske bronce i zlato s Mediteranskih igara.

Bjelovarski list (Danijel Starešinčić)