Tko su roditelji koji se bune zbog besplatnog obroka za sve školarce

Društvene mreže ovih su se dana užarile zbog novosti u osnovnim školama. Odlukom Vlade RH, od ovoga polugodišta svi osnovnoškolci imaju pravo na jedan besplatni obrok u školskoj kuhinji. Odnosno, svim hrvatskim školarcima taj će se obrok financirati iz državnog proračuna. Odluka je donesena krajem prošle godine pa su mnoge škole još uvijek u procesu prilagodbe, zbog čega bi prvih tjedana dio učenika povremeno, umjesto kuhanog, mogao dobiti i suhi obrok.

Ta je vijest uznemirila mnoge roditelje koji su se silno zabrinuli zbog štete koju bi taj povremeni suhi obrok mogao nanijeti njihovoj djeci. Nije zdravo, nije pošteno, nije u redu… Kritike na društvenim mrežama nižu se jedna za drugom. Neki su roditelji, vele, čak spremni i dalje plaćati školsku kuhinju, samo da budu sigurni kako će njihovo dijete svaki dan dobiti toplo i kuhano jelo. Jer, od povremenog komada pizze ili peciva s jogurtom djeca bi mogla postati pretila, oboljeti od dijabetesa, postati ovisna o nezdravoj hrani…

Pišu to roditelji djece koja, prema najnovijim istraživanjima, na internetu i raznim ekranima provode i po šest sati dnevno. Na besplatan obrok za svu djecu žale se mame i tate najdeblje generacije klinaca ikad, generacije koja se najmanje od svih dosadašnjih bavi sportom. Kad bi se radila analiza, zacijelo bi se ispostavilo kako gore navedene primjedbe imaju isti oni roditelji koji djecu do škole voze automobilima, do samog ulaza u školsko dvorište. Ponekad čak umjesto njih do ulaza u školu ponesu torbu, da se klinci ne umaraju previše. I zacijelo bi se ispostavilo da baš ti roditelji s vremena na vrijeme svojoj djeci kod kuće za ručak ili večeru serviraju pizzu ili hotdog. To su, dodajmo, roditelji istih onih klinaca koji variva i slična kuhana jela u školskoj kuhinji obično preskaču. Prosvjetari pričaju kako ih često zaboli srce zbog količine hrane koja se na kraju dana u pojedinim školskim kuhinjama baci u smeće.

Budimo realni, jedan ili dva suha obroka u školi neće značajno utjecati na povećanje problema koji, očito, postoji već neko vrijeme i nema puno veze sa školom nego prvenstveno s kućnim odgojem i navikama.

Nebuloze o uvođenju fast fooda u škole nemaju veze sa stvarnošću i ne predstavljaju stvarnu opasnost za djecu. No, stvarna je i opipljiva jedna druga opasnost koja se krije iza spomenutih pritužbi ogorčenih roditelja. A to je izostanak empatije i spremnosti na malo žrtve za drugoga. Zabrinute majke i očevi očito nisu osvijestili da povremeni suhi obrok na tanjuru njihova djeteta znači i obrok, pa makar i suhi, na tanjuru nekog drugog djeteta koje ga do ovoga tjedna nije uopće imalo. To je problem, veći i od pretilosti, problem koji ovo društvo mora početi što prije rješavati.