Vjetar s polnoćke otkriva kakva će biti godina. Pa, obratite pozornost večeras…

Piše Tomislav Matić, prof., Gradski muzej Bjelovar

Sveci kroz godinu koji se pojavljuju u kalendaru nekada su obavezno bili čašćeni i slavljeni, ali su njih pratili i običaji koji su se uvriježili uz te blagdane. No, ljudi, a seoski svijet posebno, imao je i običnim danima puno uvriježenih postupaka prema kojima se ponašao radeći određeni posao. Razna su bila vjerovanja kao npr.: Cura nije smjela prati ni lizati lonac od žganaca, jer će joj pokisnuti svatovi, kad vidiš mladi mjesec dobro je protrljati novce u džepu jer će se umnožiti, na stolu se ne smije držati šešir jer će krt rovati vrt i polje, ako se u zdjeli sudare dvije žlice, bit će svađe itd.

Ovaj put ćemo se zadržati na blagdanima i navesti neke od običaja koji su bili zastupljeni u bilogorskim selima na određeni blagdan tijekom adventa.

Advent uvijek počinje četiri nedjelje prije Božića. Sama riječ „advent“ dolazi od latinske riječi „adventus“ koja znači dolazak, pa od tuda i naziv u našim krajevima, uz advent, i došašće. Obilježavanje adventa kao važnog razdoblja u kršćanskoj tradiciji počinje još u 4. stoljeću. To razdoblje je razdoblje iščekivanja. Datum kada advent počinje razlikuje se od godine do godine no nikada ne može početi prije 27. studenog ili 3. prosinca, a završava na Badnjak 24. prosinca. U prvom dijelu, koji traje do 16. prosinca, kršćani se pripremaju za Kristov ponovni dolazak dok se u drugom dijelu pripremaju za proslavu njegovog rođenja.

Andrija, najljepše ime

Blagdan svetog Andrije apostola – 30. studenog je blagdan koji se veže uz početak adventa ili došašća. Ovaj blagdan bio je vrlo čašćen i slavljen u našim krajevima, a žene su davale svojoj djeci ime Andrija kao jedno od najljepših imena. Danas je to ime ustupilo mjesto nekim novim, stranim imenima. Po našim se selima danas više ne čuje ime Kata (Katarina), Cila (Cecilija), Bara (Barbara), Joža (Josip), Andro (Andrija), već imena poput Lare, Sare, Denisa itd.

Uoči svetog Andrije djevojke bi pod jastuk stavile muške gaće ili ogledalo, jer se vjerovalo da će djevojka te noći sanjati svog budućeg muža. Naše djevojke već su odavno zaboravile ovaj lijepi običaj.

Mjesec prosinac – božičnjak, dvanajstnik, velikobožićnjak, gruden, decembar sav je u znaku adventa ili došašća. U njemu će se izredati četiri adventske nedjelje u kojoj ćemo paliti svijeće i pripravljati se za najradosniji blagdan Božić. U prosincu se ide i na mise zornice koje nas još više pripremaju za najradosniji blagdan Božić. Na prvu adventsku nedjelju koju u našem narodu zovu raditeljica zapalit ćemo prvu svijeću, druga nedjelja je moliteljica, treća dobročiniteljica, a četvrta se zove razveseliteljica.

U ovo zimsko vrijeme žene su prele, okretali su se kolovrati do dugo u noć kada bi već svi ukućani spavali, a prelo se sve do Badnjaka kada se kolovrat spremao na tavan. Morala se skinuti i vrpca s kotača, a kolovrat bi žene prekrižile kako, po vjerovanju, ne bi na njemu prele coprnice. Kolovrat bi bio spremljen do blagdana Sveta Tri kralja, kada bi se opet počelo presti.

Sv. Barbara i Lucija

Na blagdan svete Barbare – 4. prosinca žene bi sijale pšenicu u posudicama. Vjerovalo se da će urod pšenice u polju biti onakav kakva bude pšenica u posudici. Pšenica se sijala i na svetu Luciju. I danas je ovaj običaj neizostavan u našim kućama.

Blagdan svetog Nikole – 6. prosinca najradosniji je za djecu. Tada prema davnom običaju sveti Nikola obilazi djecu po kućama i daruje ih. Dobru djecu sveti Nikola bi nakon izrecitirane molitvice darovao jabukama, svilenim bombonima, orasima, a danas su to veće ili manje igračke. No, svetog Nikolu obavezno prati  Krampus koji plaši djecu, posebno onu zločestiju i daje im šibe kao znak da se moraju popraviti. I danas, posebno u selima, obilaze ljudi preobučeni u svetog Nikolu i Krampusa i daruju djecu.

Na blagdan svete Lucije – 13. prosinca isto kao i na svetu Barbaru sijala se pšenica. Selom bi obilazila žena omotana u bijelu plahtu, s očima načinjenim od krumpira na tanjuru, plašeći djevojke da uredno rade ručni rad.

Od svete Lucije do Božića je dvanaest dana. Ljudi u našem kraju u tih dvanaest dana bilježili su vrijeme, te su po tome saznali kakvo će biti vrijeme kroz dvanaest mjeseci.

Djevojke su pisale imena momaka na dvanaest ceduljica. Svaki dan bacale su jednu ceduljicu, ali nisu smjele čitati ime napisano na njoj. Kada bi otvorile na Božić zadnju ceduljicu, saznale bi za kojeg će se momka udati. Ako bi zadnja ceduljica bila prazna, znak je da se te godine neće udati.

Lucinjski stolac

Od ovog dana bilježilo bi se i vrijeme. Svaki dan predstavljao bi jedan mjesec, pa bi se znalo i zapisivalo kakvo je vrijeme toga dana, takvo će biti pojedinog mjeseca.

Na ovaj blagdan započeli su neki raditi i lucinjski stolac koji su morali dovršiti do Badnjaka. Ponijeli bi ga u crkvu na Polnoćku, te su na misi za vrijeme podizanja stali na njega i vidjeli bi vješticu – coprnicu, jer bi se ona okrenula suprotno od oltara.

Kakav je vjetar puhao na Polnoćki, moglo se je saznati kakva će biti iduća godina.

Nekada je u kalendaru stajao sveti Toma apostol – 21. prosinca. Na ovaj dan i dane koji slijede užurbano se priprema za proslavu Božića. Žene uređuju kuću, dovršava se božićni nakit, peku se sitni kolači, a muški svijet cijepa i priprema drva kako bi ih bilo dovoljno u božićne dane. Ide se i u vinograde i klijeti gdje se toči vino koje će gazda donijeti doma. Moralo se donesti dosta vina, jer svatko će malo popiti i nazdraviti tih blagdanskih dana. Tu je i Položaj koji mora nazdraviti s ukućanima. Kako se vino na ovaj dan točilo i odvozilo kući, nastala je i uzrečica: „Sveti Toma nosi vino doma!“.

Ovaj blagdan u današnje vrijeme slavimo 3. srpnja.

Kokošji Badnjak

Dan prije Badnjaka u narodu se spominjao kokošji Badnjak (Tucnjak, Tucinj dan, Tucilovo) – 23. prosinca. Taj dan kokoši zoblju žito unutar kruga načinjenog od užeta kako ne bi nesle jaja izvan svog dvora. Peče se i pečenica (odojak) na ražnju koji će ukućani blagovati poslije Polnoćke.

Na Badnjak – 24. prosinca se obavezno cijeli dan postilo. Navečer kućedomaćin unosi slamu u kuću, moli se i užetom veže noge od stola. Time se simbolički željelo prikazati kako se time svom zlu vežu ruke i noge. Stol se prekriži sa sijenom i slamom, pospe se raznim žitom i kovanicama, a sve se prekrije stolnjakom. Još se uvijek jede posna hrana sve dok se ne dođe s polnoćke. Nakon večere domaćin bi zamočio kruh u vino, te bi kapnuo po svijeći da se svijeća ugasi. Kada se svijeća ugasi vidjelo bi se prema kojem će ukućanu ići dim, a vjerovalo se da će taj ukućan prvi umrijeti.

Moli se za pokojne. Sprema se kuća. Vlada dobra atmosfera među ukućanima, kiti se bor, jede se posno jelo, završavaju se poslovi i ide se na Polnoćku.

Najradosniji blagdan

Blagdan Božića – 25. prosinca najradosniji je blagdan našega naroda. Sve je veselo, i staro i mlado raduje se rođenju maloga Isusa, našeg otkupitelja.

Na Božić se ne ide od kuće osim na svetu misu: pastiricu, ranu ili poldanicu. U čestitare dolazi samo Položaj koji mora biti pošten i čestit čovjek u selu. Ako nema Položaja u kuću, neće biti sreće. Posipa se žitom i nudi se jelom i pićem.

Drugi dan Božića je blagdan svetog Stjepana – 26. prosinca. Na taj se dan nastavlja s veseljem. Ljudi idu od kuće, do kuće, pjevajući božićne pjesme čestita se Božić i nova godina, jer tada je bilo pravilo i vjerovanje da s Božićem počinje i nova godina. Kalendarska nova godina nije bila toliko značajna i slavljena kao danas. Na ovaj dan blagoslivljali su se konji jer je sveti Stjepan zaštitnik konja.

Na blagdan svetog Ivana apostola i evanđeliste – 27. prosinca iznosi se iz kuće slama koja je unijeta na Badnjak. Njome se vežu voćke u voćnjaku, a malo se slame unese u štalu i kokošinjac kako bi sve u domaćinstvu bilo rodno i plodno. U crkvu se nosi vino na blagoslov. Počinje blagoslov kuća – križec.

Nevina dječica

Blagdan Nevine dječice – 28. prosinca bio je posvećen djeci. Taj dan bi se djecu udarilo šibom vjerujući da je to dobro za njihovo zdravlje, a bilo je i podsjetnik na vremena kada je kralj Herod, kada je čuo za Isusovo rođenje, dao pobiti svu djecu do tri godine starosti.

Slavlje i veselje traje sve od Božića do sveta Tri kralja. Na Staru godinu – zahvalnicu – 31. prosinca obišla bi se i blagoslivljala polja, ili bi se na dvorištu izrekla molitva sa željom za još boljom idućom godinom. Ide se i na misu zahvalnicu u crkvu. Na kraju mise čita se statistika o broju rođenih, umrlih, vjenčanih tijekom godine i ostale važne obavijesti.

Sama proslava Nove godine – 1. siječnja nije zauzimala tako značajno mjesto kao danas. Seoski svirci išli bi selom i svirajući božićne i druge prigodne pjesme, nazdravili bi sa domaćinom, zaželjeli sve najbolje u Novoj godini i krenuli bi dalje u obilazak sela.

Blagdan je Marije Bogorodice. Odlazi se u crkvu na blagoslov i molitvu za sreću i zdravlje u novoj godini. Vidjet ćemo i „godišnjake“ – one ljude koji rijetko idu na misu. Puca se barutom, karabitom, kuburom, bičem, a u novije vrijeme petardama, kako bi se rastjerale zle sile. Pazilo se na vladanje i raspoloženje toga dana, jer se vjerovalo da kakav si taj dan, takav ćeš biti cijelu godinu. Na novu godinu jelo se svinjsko meso, jer svinja ruje prema naprijed, pa se vjerovalo da će i gospodarstvo ići naprijed.

Prekrasni običaji

Jedan od prvih većih svetaka u novoj godini je blagdan sveta Tri kralja – 6. siječnja. Za njih su vezani prekrasni običaji u Bilogori. Selom obilaze zvezdari – tri dječaka obučenih u Gašpara, Melkiora i Baltazara koji čestitaju novu godinu želeći ukućanima puno sreće i zdravlja. Ukućani ih daruju raznim namirnicama i novcem. Rasvijetljeno i ukrašeno rešeto predstavlja zvijezdu koja je i Tri kralja odvela do Isusa. Običaj zvezdara i do danas se održao po nekim selima Bilogore. U crkvi se dan prije blagoslivlja voda koja se na sveta Tri Kralja nosi kući i koja se mora nalaziti u svakoj kući jer se njome na ovaj dan poškrope koci, štale, kokošinjci, a i pomoć je kod svih bolesti ukućana. Kada bi netko bio bolestan, pomazalo bi ga se svetom vodom ili bi popio malo svete vode vjerujući u ozdravljenje.

Vjeruje se ako na današnji dan pada kiša da će te godine biti puno vina. Na ovaj dan skida se bor koji je u kući od Božića. Neki će bor ostaviti do blagdana Svijećnice – 2. veljače, kada je po starom kalendaru završavalo božićno razdoblje. Danas božićno razdoblje završava nedjeljom Krštenja Isusova, a to je prva nedjelja nakon blagdana sveta Tri kralja.