Lika ima jele, hrastove, kotline i vrhove, ali jeste li znali dio kojeg se kontinenta pronašao upravo tamo pomicanjem tektonskih ploča

Deset posto površine Hrvatske je zaštićeno, a čak tri od ukupno osam hrvatskih nacionalnih parkova nalaze se u Lici, pa ne čudi da je riječ o županiji s najvećom površinom pod nekom vrstom zaštite. Uz nacionalne parkove Sjeverni Velebit, Plitvička jezera i Paklenicu, lički kraj oduševljava i rijekama Likom i Gackom, brojnim špiljama i jamama. Sa specifičnostima i ljepotama ličkih šuma upoznat će nas rukovoditeljica odjela za ekologiju i zaštitu šuma, Mandica Dasović.

POGLED KROZ DVOGLED

Prvo bih spomenula šume hrasta lužnjaka na kršu. Znamo da raste u Slavoniji, ali da ga se nalazi na kršu i to skupa sa jelom, to nema nigdje osim u Lici. U predjelima Premužnog i Crnog jezera nalazimo rijetku vegetacijsku pojavu, a to su šume hrasta lužnjaka na kršu, na stjenovitim terenima i relativno visokim nadmorskim visinama. Šume hrasta lužnjaka rastu između vapnenih blokova gdje mjestimično vapnenac izbija van. Jedna od neobičnih pojava je i to što se na lužnjakove izravno nadovezuju šume bukve i jele. To je zaista jedinstven slučaj u Hrvatskoj. Često puta na tim predjelima su granice između dviju šuma jasne poput ravnih crta, a negdje su difuzne, odnosno u visini od sto metara postoje mjesta gdje lužnjak i jela rastu jedno pored drugog. Ma nigdje u Hrvatskoj takve pojave nema. – ističe Dasović.

NAPRIJED, ZELENO JE

Više od 270 godina stara šuma hrasta i bora, Laudonov gaj, još je jedna prirodna ljepota Like. Tadašnji kumpanijski zapovjednik u Buniću, kasnije austrijski feldmaršal Gideon Laudon, 1746. naredio je da se živi pijesci na rubu Kravskog polja pošume kako ne bi nanosili štetu poljoprivredi, a danas na ovom zaštićenom predjelu kao posebnom rezervatu šumske vegetacije nalazi se 518 komada starih stabala hrasta lužnjaka. Drug značajni lički rezervat šumske vegetacije je i Ramino korito.

To je šumski predjel na području Južnog Velebita gdje se nalazi brdska i primorska bukova prašuma, zaštićena u kategoriji posebnog rezervata šumske vegetacije na 234 hektara. O tom predjelu se pisalo još 1775. godine, tada kažu: „Šume leže u dubokim dolinama na najvišim krškim bregovima, gdje doline više naliče dubokim kotlovima. U dolinama nalaze se najljepša stabla, ali se k njima ne može priči radi dubine uvala i strmosti bregova, toga radi ne može se iz tih gudura niti jedno stablo izvući neoštećeno, izuzev onih koje seljak izvlači na svome ramenu.“ Meni je to točno tako opisano kakve su te gudure. – govori Dasović.

ČUJEŠ LI, ŠUMA TE ZOVE

Uz zaštićene predjele, područje Like i Velebita prepuno je zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta. Uz neizostavnu velebitsku degeniju, posebno treba spomenuti i zaštićene vrste vuka, risa i medvjeda. Naša sugovornica posebno ističe i geološke specifičnosti brušanskoga područja.

Meni je bilo interesantno kad sam istraživala jer sam pisala knjige o znamenitostima u Lici. Pomicanjem kontinenata, dio iz Afrike je izbio na površinu baš u Lici. Na prijelazu iz srednjeg Velebita u južni, to je predio Brušana koji je od 1970.-te zaštićen kao paleontološki spomenik prirode. Nekad je to područje bilo ispod Ekvatora, na 10 stupnju južne geografske širine, dok se danas nalazi na 44, čak 45 stupnju sjeverne širine, dakle te su se tektonske ploče pomakle oko 6 tisuća kilometara sjeverno. – ističe Dasović.

ŠUMOVITI ŠUM ŠUME – Poruke djece i mladih

Najbolji od svih izleta je izlet u šumu. Ima li išta bolje od ručka ispod raskošne krošnje velikog stabla. Čak i ako zaboraviš ponijeti ručak, možeš ga pronaći u šumi. Kupine, divlje jagode, jabuke gljive. Šuma je prava pravcata prirodna smočnica.