Kako se lijena guzica iz kauča posrala po jednom od najvećih uspjeha hrvatskog sporta

Ovih dana Aleksandar Stanković, dosta poznati voditelj na Hrvatskoj televiziji, objavio je status na Facebook stranici koji je izazvao lavinu reakcija. Okomio se na kapetana hrvatske nogometne reprezentacije Luku Modrića s kojim je Hrvatska ostvarila nevjerojatne uspjehe na svjetskim prvenstvima. Jednom srebrni, jednom brončani u četiri i pol godine, uspjeh je male zemlje poput Hrvatske kojim gotovo svi u svijetu skidaju kapu, klanjaju se čudesnim postignućima doista rijetko nadarene generacije sportaša.

Naravno da s jedne strane euforije, a s druge ponori i katastrofe kojima je naš narod sklon nisu nešto na čemu bismo čestitali sami sebi, ali sportski rezultat je takav da ga svatko, ali baš svatko, bez obzira na državu ili narodnost, mora respektirati.

Zašto ga onda ne poštuje Stanković? Zbog odsustva domoljublja teško jer se Modriću i Hrvatskoj dive ne samo Hrvati već i Indijci, Amerikanci, Koreanci, Kinezi…

Stanković Modriću ne može zaboraviti svjedočenje u procesu protiv Zdravka Mamića u kojem je optuženi na kraju i osuđen.

Ne misli da su “nogometaši naši najbolji ambasadori”, pogotovo ne Modrić koji je istina “vrijedan čovjek, međutim on nije moj najbolji ambasador”.

Stanković priznaje da nije “nogometni navijač i ne pada u euforiju kada igra Dinamo ili  reprezentacija. Više se, kaže, radovao uspjesima Mirka Filipovića, Željka Mavrovića, Ivaniševića, nekada Beneša i Parlova nego nogometne reprezentacije. Eto, takav sam, više volim druge sportove. Ne preplavi me osjećaj ponosa ili išta slično kada u Alžiru spomenu Modrića, Šukera ,Tita ili Teslu. Tesla je bio genij, ali mene tu nije bilo nigdje. To što govorimo isti jezik i što smo rođeni relativno blizu nije dovoljno da sebe prepoznajem u Tesli”.

Takva doza samodopadnosti, lažne veličine kojem nitko nije ni do gležnja!? Dobro Modrić i Šuker, ali za njega nisu ništa ni Tito niti Tesla?

Tom preplaćenom voditelju “heroji su bogati i slavni, a boli (ih) dupe za slabe i bolesne. To je hrvatski patriotizam”. Priznaje da je “lijena guzica kojoj je bilo teško otići na prosvjed (najradije bih da se organizira neka humanitarka pa da taj problem riješim telefonom s kauča), ali ja sam barem to osvijestio za razliku od mnogih koji domoljublje iscrpljuju sjedenjem ispred telke, urlanjem za vrijeme utakmice i nakon toga kačenjem patetičnih objava po fejsu”.

Lijena guzica iz kauča posrala se po jednom od najvećih uspjeha hrvatskog sporta, po mladiću koji je inspiracija tisućama mladića koji su vidjeli kako se od čuvara koza i ovaca na Velebitu može postati svjetski broj jedan. Neopisiva količina gnoja iz lijenog pera voditelja broj koji?