Hrvatska je ponovno na braniku Europe, no ovoga puta nije sama

Stoljećima je Hrvatska stajala na braniku Europe. Europske i vlastite granice branila je od Osmanlija, Mletaka i drugih osvajača, najčešće sama, čak i bez pomoći onih naroda s kojima je kroz povijest dijelila zastave. I u novijoj povijesti odigrala je izuzetno važnu ulogu na granici središnje Europe kontrolirajući migracije prema unutrašnjosti Unije.

Iako tu ulogu uspješno obavlja stoljećima, tek od danas Hrvatska je i službeno stala na branik Europe nakon što su članovi Vijeća za unutarnje poslove i pravosuđe EU jednoglasno podržali njezin ulazak u šengenski prostor. To znači da će se hrvatski građani od 1. siječnja 2023. moći slobodno kretati unutar EU, bez zaustavljanja na granicama članica, dok će se dodatno pojačati kontrole na vanjskim hrvatskim granicama, odnosno krajnjim granicama Unije.

Osim slobodnijeg kretanja hrvatskih građana unutar EU, još je niz prednosti koje podrazumijeva hrvatsko članstvo u šengenu. Ono će olakšati gospodarske procese s ostalim članicama šengena koji su već sada vrijedni skoro 35 milijardi eura. Pojednostavit će i strane dolaske u Hrvatsku te se pozitivno odraziti na jednu od glavnih grana domaće privrede, turizam. Nadalje, članstvo u šengenu pridonijet će bržem i lakšem suzbijanju i smanjenju stope organiziranog kriminala. Isto vrijedi i za nadzor vanjskih granica i kontrolu migracija uz podršku Frontexa, Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu.

Nakon današnjeg dana sa sigurnošću možemo reći da je 2022. godina bila dobra za Hrvatsku. Nakon nedavne potvrde ulaska u eurozonu, današnjim primanjem u šengen i službeno je zaokružen hrvatski proces europskih integracija. Kao i kod ulaska u eurozonu, i na ovom je cilju Vlada RH, predvođena premijerom Plenkovićem te ministrima vanjskih i unutarnjih poslova, Grlićem Radmanom i Božinovićem, radila predano. O toj predanosti možda najbolje govori podatak kako je Hrvatska sve uvjete za ulazak u šengen ispunila u šest godina, dok primjerice Bugarska i Rumunjska pridruživanje čekaju od 2011. Te su dvije zemlje danas ponovno dobile odbijenicu jer je dio članica zaključio da zbog loših rezultata u suzbijanju ilegalnih migracija te u borbi protiv kriminala i korupcije još nisu spremne na novu veliku odgovornost. Hrvatska je pak zadovoljila sve kriterije, i više od toga, poput uvođenja Nezavisnog mehanizma nadzora koji garantira poštivanje ljudskih prava prilikom postupanja s migrantima.

Drugim riječima, Hrvatska je ponovno, sada i službeno, na braniku Europe, ali za razliku od sličnih iskustava iz povijesti, ovoga puta Europu ne brani sama, već u suradnji i uz potporu ostalih članica europske obitelji. Pripadnost toj obitelji više joj nitko nema pravo osporavati.