‘Nekad su se redovi za stočni sajam protezali od doma na jednoj i groblja na drugoj strani. Danas su druga vremena.’

“Ne možemo mi biti županija koja će se hvaliti kako smo prepuni potencijala i kako se velike stvari u poljoprivredi mogu napraviti jer mi smo te velike stvari u poljoprivredi imali, ali smo ih izgubili. Mi smo druga županija u Hrvatskoj po broju grla goveda, ali treba sada puno raditi da se vrati što je nekada bilo. Ovaj Sajam će biti jedan mali kotačić koji će potaknuti još više razvoj poljoprivrede odnosno proizvođače goveda.” Tako su bjelovarski gradski i županijski oci govorili u lipnju kada su najavili povratak stočnog sajma na prostoru Bjelovarskog sajma. Sajam je bio ugašen 18. svibnja 2016., a sudeći prema riječima Darija Hrebaka i Marka Marušića na pleća povratničkog sajma stavljen je nemali teret. Je li pretežak?

Gudovački stočni sajam održava se svakog četvrtka od 7 do 9 sati, no želite li nešto tržiti trebate doći što je moguće brže nakon početka rada. Mi smo primjerice došli koju minutu prije osam i zatekli prazan sajam – kupaca, prodavača i stoke ni za lijek, tek su kod vage još u razgovoru bili vagar i djelatnik sajma. No, ne zato što za prascima i telcima vlada pomama toliko da se rasprodaju u treptaju oka već zato što ponude nema. Barem je nije bilo prošlog četvrtka koji je, kažu nam, bio slabiji, ali vjeruju da će dolaskom hladnijih dana biti bolje.

-Tradicionalno je kolinje u 11. i 12. mjesecu tako da očekujemo veći priliv stoke. Sada dođe nekoliko legala i ne treba očekivati previše, ne treba očekivati da će to sada biti kao u dobra, stara vremena. Mi smo zadovoljni što smo pokrenuli ovaj sajam i omogućili našim stočarima da imaju još jedan kanal prodaje – kaže voditelj prodaje Bjelovarskog sajma Tihomir Čauš svjestan i sam da je jednom prekinutu tradiciju teško vratiti.

Dobrih, starih vremena koje Čauš spominje s nostalgijom se sjeća i vagar Ivan Brozović. Važe na stočnom sajmu Bjelovarskog sajma stoku sada, vagao je i prije prekida, a u zlatna vremena se za ulazak na sajam, prisjeća se, čekalo u redovima, redovima koji su dosezali do groblja s jedne i društvenog doma s druge strane. Četvrtak je bio pun ljudi, stoke, života. Kupovalo se i prodavalo na veliko.

-Recimo na zadnjem sajmu koji sam ja vagao prije sedam godina je odojaka bilo oko 180, bekona 20, bilo je i telaca i tada je zatvoren sajam. Sada je to na pedeset odojaka, dvije-tri krmače, nekoliko bekona, par telaca – sa žaljenjem priča Brozović.

Iako je bilo kupaca i iz Dalmacije, kupuju i prodaju uglavnom ljudi iz okolice, a po koliko? To je tek bolna priča. Kilogram žive vage odojaka je 20 kuna, bekona 16 do 17. Za kupce puno, a za one koji svinje uzgajaju malo.

-Cijene su niske kada se gleda cijena kukuruza i svega ostalog što je potrebno za uzgoj. Od dvadeset kuna za odojka nema neke zarade, ali ljudi još uvijek hrane – kaže Brozović.

Iako je gudovački stočni sajam daleko od svojih najboljih dana, njegov povratak Gudovčane ipak veseli.

-Zadovoljni su, ima na sajmu i nakupaca. Po tri, četiri nakupca tu dođu, samo što nema robe kao što je nekada bilo – sumira stanje gudovački vagar.

Mršava ponuda je i odraz stanja stočarstva jer i na selima je stoke sve manje, staje su sve praznije, pa se nema ni što tržiti. Tim je teže što je navika sajmovanja na Bjelovarskom sajmu prekinuta i trebat će vremena da se vrati na djelić stare slave umjesto da sajam tek što počne završi, a njegovim prostorom ponovno zavlada tišina.