Obitelji Dijanek ljubav prema konjima upisana je u gene, a gidrani su im obitelj

ZRINSKI TOPOLOVAC – Veza obitelji Dijanek iz Zrinskog Topolovca i konja je duga i neraskidiva, traje već četiri generacije. Slovili su nekada kao poznati konjušari, imali su i pastuharnicu, a konji su dio njihovog života i danas. Doduše, ne drže više hladnokrvnjake već gidrane i imaju ih devet. Za Dijaneke je ljubav prema tim plemenitim životinjama zapisana u gene.

-Uvijek smo u obitelji imali konje. Imam dvije sestrične koje su također u tome, jedna se konjima bavi u Švedskoj, druga u Americi. One se doduše time bave profesionalno što mi ne možemo – priča Mišo Dijanek.

No, cijela obitelj diše za konje, obiteljska je to tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno, pa i trogodišnja unuka već pokazuje zanimanje i bit će jahačica, ponosno će djed Mišo. On se odlučio za gidrane koje koristi na utrkama daljinskog jahanja, ali i u povijesnoj postrojbi Bjelovarski graničari husari. Konj je to koji nije zahtjevan, a izdržljiv je i svestran.

-On ni u jednoj disciplini nije vrh vrhova, ali s njim možete raditi i prepone i dresuru i daljinske utrke – opisuje prednosti gidrana Dijanek.

Veza gidrana i Zrinskog Topolovca seže još iz doba Austro-Ugarske koje je kod kurije držale gidrane o čemu svjedoči i slika u staji, priča nam gospodin Mišo. Dijaneki nastavljaju tradiciju, a život bez gidrana za njih je teško zamisliv.

-Teško bi mogli bez njih, teško. Kada bi morali, morali bi, ali teško. Oni su nam praktički dio obitelji, na njih ne gledamo kao na životinje nego kao na članove obitelji – kaže Mišo Dijanek ne skrivajući duboku privrženost.

Tako dvije najstarije gidranske dame koje imaju gotovo 20 godina što je kao kada su ljudi u 80-ima uživaju u zasluženoj mirovini.