Pas mi je pojeo knjigu nevjerojatno je često opravdanje za nevraćanje knjige

Mjesec je hrvatske knjige, i iako ponekad nemaju tu akciju za građane, u Narodnoj knjižnici Petra Preradovića odlučili su ove godine da građani za vrijeme čitavog trajanja Mjeseca Hrvatske knjige mogu bez naknade vratiti knjige koje su predugo kod njih na posudbi, dakle, još danas i sutra. I dobro da jesu, jer tako se rađaju najbolje priče. Pitali smo tako knjižničare koji su najbolji izgovori koje građani koriste kad kasne s vraćanjem knjiga i moraju platiti zakasninu, ali i o nekim anegdotama vezanim uz vraćanje knjige kad ne moraju plaćati zakasninu.

Ravnateljica Narodne knjižnice, Vjeruška Štivić, ispričala je jednu od anegdota vezanu uz plaćanje zakasnine.

– Jedna je korisnica redovito kasnila s vraćanjem knjiga, račun je otprilike uvijek iznosio otprilike 20 kuna i bila je spremna platiti s novčanicom od 1000 kuna. Za priču je bitno još da je dolazila uvijek ujutro odmah po otvaranju dok u blagajni još nismo imali novca, odnosno par desetaka kuna da možemo početi raditi. Prvih par puta smo oprostili, dok nismo uvidjeli isti obrazac, pa smo počeli zapisivati dug sa zamolbom da drugi put donese točan iznos, što se nije događalo. Sve do jednog jutra, kad smo igrom slučaja u blagajni imali blizu 1000 kuna, u novčanicama po 10 kuna, pa sam joj mogla izvratiti. Malo je reći da je korisnica ostala zatečena kad sam prihvatila novčanicu od 1000 kuna i izvratila joj hrpu papirnatih novčanica – priča nam Štivić.

Napominje kako inače prema Pravilniku o načinu i uvjetima korištenja knjižnične građe i usluga u Narodnoj knjižnici “Petar Preradović” najveća zakasnina koja se naplaćuje iznosi 100 kuna. Ipak, postoje oni koji ne samo da nisu platili ni tu simboličnu cifru za dugotrajno zadržavanje knjiga, već nikad nisu ni vratili knjigu, Naime, kada se knjiga ne vrati duže od sedam godina otpisuje se iz fonda kao nevraćena građa. Knjižnica, priča nam Štivić, ima mogućnost i zakonski teretiti nemarne korisnike, ali to nikad nisu radili. Oni, priča nam, šalju tri opomene, i nakon njih većina ipak vrati građu, a oni koji ne reagiraju, jednostavno nikad ne vrate. Iako nemaju neku crnu listu građana koji ne smiju u knjižnicu, oni koji ne vrate neke knjige kod njih, naprosto se sami stave na tu listu i više ih u knjižnici nikad ne vide.

E sad, oni koji ipak uspiju vratiti svoje dugoročno posuđene knjige, posebno ako to uspiju napraviti u vrijeme Mjeseca hrvatske knjige, kada nema naknade, obično imaju odlične izgovore zašto kasne s povratom svojih knjiga.

– Najčešći izgovori korisnika zašto kasne su da im je naprosto proletjelo vrijeme, često nam govore da su stare iskaznice bile bolje, gdje smo lupili datum, pa su mogli pratiti kada trebaju vratiti. Jedan od čestih razloga je i da su knjigu posudili susjedu, kolegici iz ureda i sl., a oni su dugo čitali, pa da su knjigu zametnuli i tek sad su je pronašli. Nemali broj ‘kasnitelja’ se ne opravdava, što je isto u redu. Zakasnine izračunava računalni program i izbacuje nam gotove cifre, što se znalo popeti i na vrtoglave iznose od više tisuća kuna, no, mi to nismo tako naplaćivali – kaže Štivić.

Najbolje izgovore podijelili su i drugi knjižničari. Knjižničar Siniša Krpan okupio je sve najbolje izgovore koje su čuli knjižničari odjela za odrasle pa nam ih prepričao:

– Ne biste vjerovali koliko su kućni ljubimci naših korisnika, a tu prije svega mislim na pse, načitani. Vrlo čest izgovor za nevraćanje knjiga je – pas mi je pojeo knjigu! I doista, kada čovjek donese dotičnu knjigu ona je sva izgrizena pa je možete jedino otpisati. Također, zna se dogoditi da se korisnik nakon godinu dana pojavi s knjigom pa kaže – zaspao sam na godinu dana a knjige su mi bile kraj kreveta. Neki doista imaju čvrst san – priča nam kroz smijeh Krpan, i napominje da su građani nerijetko jako sretni kad slučajno ili namjerno pogode Mjesec Hrvatske knjige pa ne moraju plaćati zakasninu. Nerijetko se našale da im je to sretan dan pa će možda kupiti i srećku.

Oko zakasnina su uvijek korektni koliko je to moguće i pokušavaju se naći s korisnicima na pola puta, priča nam. Zanimljivi izgovori ne izostaju ni na dječjem odjelu.

– Baš smo bili u selidbi, spremili smo ih s našim knjigama, krečili smo kuću pa smo pronašli neku kutiju… Bili smo sigurni da smo ih vratili… Krivo je more… Sve su to najčešći izgovori na dječjem odjelu. Vrlo slična stvar je i kod izgubljenih knjiga, a meni je možda najbolja: pas mi je pojeo knjigu – priča knjižničarka s dječjeg odjela, Ivana Blažeković.

– Knjige zaista mogu dugo biti kod nekoga. Ono što sam ja vidjela, najduže je bilo nekih 900 dana. Baš sam pitala djevojčicu zašto tako dugo kasni, a ona mi je odgovorila da nije znala kad ih treba vratiti, s vrlo ozbiljnim izrazom lica. Djelovala je kao da ju čudi što ju sad to pitam, jer ona ne vidi u čemu je problem – priča Blažeković kroz smijeh i napominje da je to je jedna svježa anegdota, od prije mjesec dana.

No, da se i knjižničarima dogodi da “zaborave” potvrđuje ravnateljica Štivić s još jednom svježom anegdotom oko vraćanja knjiga i (ne)plaćanja zakasnine.

– Jedna kolegica je zaboravila da u Mjesecu knjige opraštamo zakasninu, pa je naplatila korisniku. On je malo zbunjeno gledao ali je ipak izvadio novce. Kad je na rekapitulaciji računa uočeno da je naplaćena jedna zakasnina, krenulo se u istragu. Na kraju je nepravda ispravljena, račun je storniran, a novci su vraćeni korisniku – priča Štivić i napominje kako korisnici koji kasne, namjerno to kašnjenje produže jer čekaju Mjesec Hrvatske knjige kako bi vratili besplatno knjige. No, i tu treba biti oprezan jer se dogodilo da par godina nisu provodili tu akciju, pa su i ti “čekači” na kraju morali platiti poveću zakasninu, još i veću nego da su vratili bez kalkulacija.

Dakle, bez fige u džepu ove godine iskoristite mogućnost vraćanja knjiga bez naplate zakasnine, vremena imate još danas i sutra. Posebno jer tko zna kako će biti dogodine, možda ne bude ove opcije, možda zaspete na godinu dana, a možda vam susjedov pas sažvače omiljeni ruski klasik.

FOTO: Unsplash