Trideset godina Hrvatskih šuma

Budući da gotovo pola kopnene površine u Hrvatskoj zauzimaju šume, jedinstveno i održivo gospodarenje šumskim resursima bila je nužnost, ali i cilj s kojim je 1. siječnja 1991. pokrenuto tada javno poduzeće, a danas državno trgovačko društvo, Hrvatske šume. Gospodarenje je izrazito zahtjevan i kompliciran zadatak budući da je Hrvatska razvedena zemlja s nekoliko klimatskih, ali i biljnih pojaseva, a zbog raznolikosti šumskih pokrova možemo reći i Europa u malom, ističe direktor Sektora za šumarstvo, Krešimir Žagar.

POGLED KROZ DVOGLED

Bivša šumska gospodarstva imala su svoje navike i svoja postupanja prema ljudima, struci i tehnologijama. U samim počecima Hrvatskih šuma morao se uspostaviti jedinstven način, prvenstveno međusobne komunikacije, ali zatim i opremanja, kako bi se moglo uspješno gospodariti. Moralo se ujednačiti poslovanje i razlučiti poslove na čuvare šuma, djelatnika koji će raditi teške poslove, sjekača, traktorista, vozača. Isto tako morala se nabaviti sva ta oprema, vozila, jedni su više pažnje posvetili tehnologiji traktora, neki drugi možda forvardera, sve je to na neki način trebalo usklađivati, ostvarivati jednaku plaću, pretakati iz područja s većim prihodima, tamo gdje je manji. Znamo da vrijednost drveta nije svugdje ista tako da nije isto ostvariti istu zalihu u Vinkovcima ili na Mediteranu. – govori Žagar.

NAPRIJED, ZELENO JE

Iako 30 godina za šumu nije puno, za radni vijek Hrvatskih šuma ipak jest. Nakon organizacijskog ustrojavanja i usklađivanja, danas postoji 17 uprava šuma podružnica, u svakoj od njih se nalazi od 5 do 15 šumarija. Jedan od glavnih izazova s kojima se šumari oduvijek susreću je uklađivanje zahtjeva drvne industrije i ekologije.

Nikada se pri gospodarenju šumama, pogotovo pri eksploataciji šuma ne gleda kolika je potreba drvne industrije, već ono što iz biologije što se smije i može posjeći, to je količina koja se daje na raspolaganje i raspoređuje se ugovornim kvotama i drvna industrija može raspolagati samo tim. Dakle, tu nema kompromisa ili dogovora, šuma svake godine prirašćuje, a da se ne bi dogodilo da se smanjuje ta naša glavnica šumskog resursa, uvijek se siječe manje nego što priraste. Iz godine u godinu, šuma je bogatija, zrelija, veća što se tiče drvne zalihe, jednostavno da se osigura ta potrajnost i održivi razvoj šume. Dakle tu nam pritisak drvne industrije ne može ništa, ono što se smije i čime se može raspolagati, to se stavlja na tržište. – pojašnjava direktor Sektora za šumarstvo.

ČUJEŠ LI, ŠUMA TE ZOVE?

I u vremenima koja dolaze jedan od glavnih zadataka Hrvatskih šuma bit će održivo integralno gospodarenje na ekološki osjetljiv, ekonomski učinkovit i socijalno odgovoran način, dok će jedan od glavnih izazova biti posljedice klimatskih promjena.

Ono na što se ne može utjecati su veliki masovni požari ili vjetrolomi, na to jednostavno moramo hitno reagirati i sanirati te površine kako ne bi došlo do propadanja. Sanira se na način da se šuma vrati na te površine, dakle na vrijeme osiguravati sadnice u rasadnicima i usmjeravati radove, jednostavno pratiti sve što se događa. Zaštitari su sve prisutniji i načelno pokušavaju djelovati i objasniti da klimatske promjene nisu nešto što dolazi iz dana u dan, već su nešto što se mijenja, strukturalno se mijenja klima i vrste i uvijek kad se šuma dosađuje gleda se s kojim vrstama se to radi. Naravno struka mora ići ruku pod ruku sa znanošću, šumarski fakultet i institut uvijek nam ukazuju na smjer gospodarenja. Siguran sam da nekih većih problema neće biti i da će šumovitost ostati ovolika i u budućnosti. – govori Žagar.

ŠUMOVITI ŠUM ŠUME – Poruke djece i mladih

Obožavam šumu u jesen. Stabla tad od svojeg lišća na tlu načine najljepši tepih koje čovjek može zamisliti. Boje na njemu se prelijevaju, od žute i zagasito zelene, preko smeđe do crvenkaste, a kako tek šuška taj tepih, nema ljepše glazbe za uši i mekan je. Pravi je užitak šetati šumom u jesen.