Kad spojite djecu i životinje dobijete – ljubav! Priča iz bjelovarske IV. osnovne to potvrđuje
Klikni.hr
3. studenoga 2022.
Kako u malo riječi ispričati priču o djeci i psima koja je srce napunila ljubavlju, srećom i nadom, i učinila ga tri broja većim?
Mjesec listopad u IV. osnovnoj školi Bjelovar nije prolazio uobičajenom rutinom. U školi se razgovaralo o mačkama, promatrale su se slike hrčaka, glave su bile pune životinja i sakupljala se pomoć u hrani i opremi za pse u Azilu Šapa. Svakodnevno su djeca sa širokim osmijehom donosila konzerve, dekice, povodce i ponosno pokazivala koji je njihov doprinos i što su odabrala (prvašići iz 1.b u najvećem su se broju odazvali pozivu!). Nerijetko su velike vreće s hranom donosili roditelji. Razredi su izrađivali plakate o svojim ljubimcima pri čemu je najuspješniji razred imao sreću posjetiti azil i odnijeti prikupljenu pomoć. Tijekom odmora djeca su posjećivala izložbu plakata, proučavala, analizirala čiji je plakat bolji i tko ima najviše šanse za pobjedu.
U konačnici, sakupili smo 130 kilograma hrane i nešto opreme, a učenici 6.c razreda izradili su najbolji plakat i na kraju akcije, 27.10.2022. u pratnji razrednice Dijane Pertunaj i psihologinje Romane Bićan posjetili azil.
Što nas je čekalo u azilu, teško je opisati riječima. Jesu li bila sretnija djeca ili psi nije se moglo razaznati. Hranjenje slasticama, skakanje, mahanje repova, zagrljaji, draganje, njuškanje, smijeh… proveli smo dva sata u igri, istovremeno i dajući i primajući puno. Djeca su iz prve ruke vidjela kako psi bez vlasnika žive i kako mogu pomoći te kako malo nježnosti i pažnje životinjama puno znači. Luna, Žuja, Roza…su nam svima ušle u srce. Svako od nas pronašao je barem jednog psa kojeg bi poveo kući.
Azil smo napustili bogatiji za jedno lijepo iskustvo i ponosni što smo pomogli.
Djeca su dobila priliku spoznati odgovornost, predanost, brižnost, pokloniti pažnju i primiti naklonost jednog usamljenog i ostavljenog psa. Dobila su priliku pomisiti da i sami mogu učiniti nešto kako bi, barem nakratko, svijet bio bolje mjesto.
Tekst i foto: Romana Bićan
