Zašto je prefarbana freska Julija Tomića s istaknutim Ilircima? I hoće li biti obnovljena?

Jeste li znali da je profesor bjelovarske Gimnazije Julije Tomić u učionici na drugom katu naslikao portrete glavnih sudionika ilirskog pokreta, a u središnjem prizoru slike istaknute pojedince iz hrvatske povijesti: Nikolu Šubića Zrinskog, Petra Zrinskog, Frana Krstu Frankopana, Stjepana i Pavla Radića te Antu Starčevića i druge?

Na tu nas je činjenicu upozorila čitateljica, inače, umirovljena djelatnica Gradskog muzeja.

Veličina slike bila je 8 x 6 metara i nalazila se u istočnom djelu dvorane, pišu o sebi u bjelovarskoj Gimnaziji.

Danas nije vidljiva pošto se dolaskom komunista na vlast započelo s uništavanjem simbola i obilježja koji su veličali hrvatsku povijest tako da je sliku prekrio kreč. Tomićevo djelo nije spasilo ni autorov odlazak u partizane.

Kakva će biti sudbina freske, raspitivali smo se po ustanovama zaduženim za umjetnine. Gradskom muzeju ta informacija nije novost, ali nije ni u opisu posla. U Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture za područje Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije, pročelnik Milan Pezelj kaže da je čuo za fresku, ali bez narudžbe vlasnika ne mogu ništa raditi. Vrlo će rado sa stručnim osobama ispitati o čemu se radi i isplati li se ulaziti u restauraciju s obzirom na nepoznato stanje djela.

Loptica je prebačena Županiji pa ćemo vidjeti hoće li se poduzeti barem prve radnje kako bi se procijenilo stanje slike/freske i na temelju toga odlučilo hoće li se ići u dogotrajan i nejeftin zahvat.

Na naš upit Županiji, ali i Gradu Bjelovaru, dobili smo pozitivne odgovore. Ni župan Marušić kao osnivač Gimnazije niti Igor Bajdić, dogradonačelnik Bjelovara, nisu znali za fresku koju prekriva boja, ali su spremni angažirati se da vide u kakvom je stanju i može li se obnoviti.

Tko je slikar Julije Tomić čiju su sliku u Gimnaziji komunisti prekrili krečom?

Tko je slikar Julije Tomić, profesor bjelovarske gimnazije, koji je u učionici na drugom katu nacrtao portrete glavnih sudionika ilirskog pokreta, a u središnjem prizoru slike istaknute pojedince iz hrvatske povijesti: Nikolu Šubića Zrinskog, Petra Zrinskog, Frana Krstu Frankopana, Stjepana i Pavla Radića te Antu Starčevića i druge?

Tomić je petnaest godina službovao u Brodu na Savi, od 1924. do 1939. godine. Ukazom Njegovog Veličanstva Kralja od 20. siječnja 1939. Tomić je premješten na Državnu realnu gimnaziju u Krk, gdje je radio do 1940., kada je na vlastitu molbu odlazi na gimnaziju u Bjelovar.

Vjenčanje u Varaždinu

Rođen je 1899. kao izvanbračno dijete učiteljice Ljubice-Amalije Tomić i, šaputalo se po brodskoj gimnaziji, jednog mladog uspaljenog svećenika, koji se zavjeta čistoće očito nije pridržavao. Da se izbjegne skandal i radno mjesto ne izgubi, Ljubica je otišla roditi u Beč, daleko od mjesta svog službovanja, a to su bili Mostari između Ivanić Grada i Čazme. Dijete je dala bratu, profesoru Stjepanu Tomiću u Đakovo, pa je Julije kod ujaka proveo najranije djetinjstvo i pohađao višu pučku školu. Školovanje je nastavio na Državnoj učiteljskoj školi u Osijeku od 1915. do 1919. godine, koju je završio s odličnim uspjehom. Prvo radno mjesto učitelja dobio je u Čajkovcima, a potom u Bračevcima, te na Višoj pučkoj školi u Županji.

Godine 1920. upisuje se na Kraljevsku višu školu za umjetnost i obrt, a zatim na Kraljevsku akademiju za umjetnost i umjetnički obrtu u Zagrebu. Diplomirao je 1924. godine.

Godine 1925. Julije se u Vinici kod Varaždina vjenčao s učiteljicom Dragicom Kovačić, ali bili su prisiljeni živjeti odvojeno sve do 1928. godine, dok Dragica nije dobila mjesto učiteljice na Djevojačkoj školi u Brodu. Ubrzo im se rodila kći Ljerka – Marija Beatriks (1929.).

Trovao se zbog Stevanke

Tomić je ostao u sjećanju kao pretjerano emocionalan i zaljubljiv. A radi neuzvraćene ljubavi koju je osjećao spram mlade profesorice jugoslavenske književnosti i ruskog jezika Stevanke Nikolić (na brodskoj gimnaziji bila od 1932. do 1936. godine) trovao se od tuge, pa gimnazijska zbornica pamti i komične situacije. Kažu, „zadnje“ su mu riječi bile: „Stevanku mi pozdravite!“ Potom, želudac mu je ispumpan i srećom, ništa se nije dogodilo.

Nakon objavljivanja mape crteža i linoreza „Iz naših dana“, 1935. godine, po tematici socijalno i kritički angažiranih, na njega je pokrenuta prava hajka. Denuncira ga se u štampi, pa i službeno iz ustanove u kojoj je radio, a onda prima dekret o premještanju iz Broda.

O mapi crteža i linoreza „Iz naših dana“ Oto Švajcer bilježi: Na njima se Tomić pojavljuje kao kroničar i kritičar društvenih zbivanja u provinciji, koju prikazuje na ironičan, počesto i sarkastičan, karikaturalni način. Autor obilazi kavane, birtije, javna sastajališta, kreće se ulicama malog grada u doba dana i noći, gleda i bilježi sliku tog na oko „zadovoljnog“ provincijskog života, kojeg istodobno osvjetljaju neprijatni i sablasni susreti: gladna djeca, bijeda, očaj, smrt. Kroz tu Tomićevu panoramu malograđanštine defiliraju sladostrasna i tupa lica naklonjena uživanju i pijančevanju, zgrtanju bogatstva i nasilju – na drugoj strani vidimo bijedu i siromaštvo ogoljeno i zgrčeno u grimasu, vidimo bogalje i beskućnike – sve u rasponu od ironične naracije do jezive optužbe.

Odlazak u partizane

Bio je slabog zdravlja, ali nastavio je slikati. Za rata priključuje se partizanima na oslobođenom teritoriju, djeluje kao politički radnik, a bio je i direktor partizanske gimnazije u Čazmi. Po oslobođenju živi s obitelji u Zagrebu, gdje je dobio mjesto profesora crtanja, na III. nižoj mješovitoj gimnaziji.

Godine 1946. od tuberkuloze umire mu kći-jedinica Ljerka, što je za njega bio pretežak udarac. Srušio mu se sav svijet, zapao je u depresiju i rastrojstvo, te 4. svibnja 1947. počinio samoubojstvo.

Živeći i radeći u provinciji, Julije Tomić ostao je uza sva svoja suvremena, socijalna i humana stremljenja nepoznat, zanemaren i zaboravljen. Tek od osamdesetih godina prošlog stoljeća otkriva se Tomića kao darovitog slikara koji zaslužuje pozornost na nacionalnoj razini, objavljeno je u Posavskoj Hrvatskoj prije 10 godina. (Željko Brkić/Bjelovarski list)