Poljoprivrednici: Potpore treba bolje usmjeriti i više kontrolirati

Poljoprivredni poticaji uvijek su vruća tema, samo ove godine će kroz sva izravna plaćanja i IAKS mjere ruralnog razvoja biti isplaćeno ukupno 4,2 milijarde kuna. I dok država i Europa u poljoprivredni sektor upumpavaju milijarde, u proizvodnji hrane i dalje nismo samodostatni, mahom smo nekonkurentni, a dio poljoprivredne proizvodnje atrofira. Poljoprivrednici ističu kako bi bez tih potpora hrana za građane bila daleko skuplja, a dio javnosti na riječ poticaji ima sliku skupih traktora, oni koji revnije prate medije i naslove poput onog ‘Na muljanje s poticajima otišlo gotovo 30 milijuna kuna iz proračuna i EU fondova”. Ljute se i poljoprivrednici jer potpore ubiru i oni koji ne trebaju, pravi proizvođači su zakinuti, a zbog onih koji muljaju na loš glas dolaze svi. Potpore su dobro osmišljene, ali kontrole nisu, iskren je predsjednik Središnjeg saveza uzgajivača simentalskog goveda Damir Horvatić.

-Ja kada bih davao potpore u tim svim iznosima, onda bi i kontrole bile veće jer ima jako puno ljudi koji uzimaju potpore, a one nemaju efekta. Nije isto dajete li potporu nekome tko po grlu ima proizvodnju od osam tisuća litara mlijeka ili dvije. Mi dajemo novac čak i za nezasijane površine. Kontrole trebaju biti puno oštrije – smatra Horvatić.

A što kaže statistika? Za 2022. su kontrole u tijeku, ali u 2021. je najveći iznos potpora isplaćen u Osječko-baranjskoj županiji u koju je otišlo milijardu 70 milijuna i 966 tisuća kuna. Bjelovarsko-bilogorska županija je po ukupnom iznosu od 452 milijuna kuna na četvrtom mjestu, ali je po ukupnom broju isplata, dakle po broju korisnika vodeća u zemlji. Lani je kroz neki od agrarnih fondova u BBŽ evidentirano 29.450 isplata. To je kao da su potpore dobili gotovo svi stanovnici Daruvara, Čazme, Garešnice, Đulovca i Velike Trnovitice. No, statistika je skup brojeva koji istovremeno otkriva puno i ne otkriva ništa. Tako se u prvih deset korisnika potpora u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji nalaze i DVD Rovišće, Grad Grubišno Polje, Općina Berek. To, međutim, ne znači da su vatrogasci, gradonačelnici i načelnici počeli saditi kukuruz, proizvoditi mlijeko ili čuvati ovce, već su za provedbu projekata poput gradnje kulturnih i vatrogasnih domova i vrtića koristili Mjere Ruralnog razvoja koje također ulaze u evidenciju. Od top deset županijskih poljoprivrednih korisnika tek je četvero poljoprivrednih proizvođača (Stočarstvo Raič, Bovis poljoprivreda, Moslavina proizvodi i Ribnjačarstvo Končanica). Velik dio županijskih poljoprivrednika godišnje prima potpore do oko trideset tisuća kuna. Među njima je i garešnički uzgajivač kupusa Božidar Mušić koji je u 2021. dobio ukupno 30.471 kunu.

-Moramo biti sretni da nam država i to da, moramo biti realni ipak je lakše kada nešto dobijemo nego kada ne dobijemo ništa – kaže Mušić.

Najveći je problem što već godinama ne dobivaju obračun, pa ne znaju koliko za što dobiju.

-Ne znam ja za što sve dobijem poticaje. Zeleno plaćanje, što je znam, nemam ja pojma što je to zeleno plaćanje, pa ovo plaćanje, ono plaćanje – čudi se Mušić.

I ne treba njegova zbunjenost nikoga začuditi, snaći se u kaotičnoj isplati poticaja je i za one s agronomskim ili ekonomskim fakultetom, kažu nam, nemoguća misija. Osnovno plaćanje, zeleno plaćanje, preraspodjela, dobrovoljno vezana potpora, višestruka sukladnost, dobrobit životinja, regionalna plaćanja. To je tek dio potpora koje se isplaćuju iz nekoliko različitih fondova, pa su i isplate od nekoliko stotina do nekoliko desetaka tisuća kuna. Ukupno, jer je riječ o isplata u nekoliko rata kroz nekoliko mjeseci, pa su tako neki dobili ratu od 1,72 kune (kunu i 72 lipe). Taj ‘vrtoglavi iznos’ nije jedino iz poticajne rubrike vjerovali ili ne. Neznani junak poticaja iz Babinca je dobio potporu od 7,18 kuna. Tih 7 kuna i 18 lipa je dobio za mjeru Plaćanje za poljoprivrednu praksu, okoliš i klimu i to je jedini unos za njega. Za taj iznos u pekari ne možete kupiti ni dvoje prstiće, ali i to su hrvatske poljoprivredne potpore. Čelnik Središnjeg saveza uzgajivača simentalskog goveda smatra da zna što se krije iza toga.

-Ima dosta nelogičnosti zato što kada se isplaćuju potpore na kraju programskog razdoblja idu poravnavanja i onda ispadne da su nekome dužni pet kuna, nekome deset, nekome tisuću i ima tu dosta gluposti – tumači Damir Horvatić.

Iako ni sami ne mogu znati što su, kada i za što dobili, poljoprivrednici jako dobro znaju da nikada do sada nisu dobili onoliko koliko su trebali kada ukupan iznos stave na papir jer u državnom proračunu nije osigurana razlika koju je Hrvatska trebala pokriti od EU dijela potpora do punog iznosa tako da korisnici izravnih plaćanja nisu do sada dobili cijeli iznos ispregovarane potpore. Javnost ipak najviše zanimaju poticajni rekorderi, oni koji dobiju najviše. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji to je Stočarstvo Raič kojem je u financijskoj 2021. isplaćeno 13 milijuna i 99 tisuća kuna. U tome nema ništa sporno, uvjerava Toni Raič.

-Mi imamo potpore prema proizvodnji i one su potpuno u srazmjeru s tom proizvodnjom, to je odraz proizvodnje i nije to nešto što je dano, a da iza toga ništa ne stoji. Imamo godišnju proizvodnju od oko 12 tisuća grla junadi i obrađujemo do 700 hektara zemlje – tumači bjelovarski tovljač junadi.

Ljuti se Raič jer se, tvrdi, temi poticaja pristupa kao trač partiji od čega nema nikakve koristi. Sada zbog rasta ulaznih troškova rade s gubitkom. Na sto kuna imaju dvadeset kuna gubitka i to s uračunatim potporama. Nada se stoga da će i potpore biti veće. Posebice stočarstvo jer je ono, kaže taj potporni milijunaš, sektor u koji treba ulagati.

-Stočarstvo je generator i multiplikator prihoda u državni proračun, jedna kuna uložena u govedarstvo je pet kuna u proračunu. Mi smo dio europskog društva, a druge zemlje imaju daleko veće i sinkronizirane potpore pojedinih ministarstava, gospodarstva, okoliša, a kod nas je sve još uvijek na ministarstvu poljoprivrede – kaže Raič.

Još jednom se pokazalo da su potpore tema koja uvijek uzburka duhove, ali ono u čemu se svi s kojima smo razgovarali slažu je da ih treba mijenjati jer sada umjesto razvoju služe opstanku, pogotovo u godini poput ove kada su suša, tuča, olujno nevrijeme poharale urod, a istovremeno su ulazni troškovi eksplodirali. Kod njihove dodjele bi se, drže poljoprivrednici, trebao nagraditi rad, a ne to koliko tko ima grla ili zemlje.

-Puno smislenije bi trebalo usmjeriti potpore da bi one imale bolji efekt. Trebaju ići ciljano, da onaj tko više radi i po grlu i hektaru ima veću proizvodnju ima i veće potpore – kaže Damir Horvatić uz napomenu da u obzir treba uzeti i izvanredne okolnosti poput suše.

Najsretniji bi, kažu nam poljoprivredni proizvođači, bili kada potpore ne bi bile potrebne i kada bi mogli od svog rada dovoljno i zaraditi, ali to prečesto nije tako.