Sinjanka Andreja u Bjelovaru: “Najteže sam se naviknula na maglu i da karciolu zovem šeflja”

Da je Bjelovar sve poželjnije mjesto za život, dokaz su brojne mlade obitelji koje su svoje mjesto pod suncem našli baš u ovom gradu, sat i maksimalno pol vožnje daleko od Zagreba, još i bliže velegradu kad bude gotova brza cesta. Sve prednosti Bjelovara uvidjela je i doktorica Andreja Vukasović Barišić, rođena Sinjanka. Tamo su ulice njezinog djetinjstva i njezina uža i šira obitelj i na svoje je podrijetlo jako ponosna, no mjesto u kojem živi upravo je Bjelovar. Ovdje se skrasila s mužem i četverogodišnjim sinom i kako nam priča, oduševljena je. No, nije odmah znala da će završiti ovdje.

– Iz Sinja sam otišla na studij medicine u Splitu i nastavila ga u Zagrebu. U Zagreb sam preselila 2006. godine, gdje sam i ostala živjeti nakon završenog fakulteta. Dobila sam ponudu ostati raditi na faksu kao znanstveni novak-asistent što je mi je bila izuzetna čast i jako veliki izazov. Posao sam dobila u Zavodu za histologiju i embriologiju kao znanstveni novak profesor dr.sc. Davora Ježeka koji je, porijeklom iz Bjelovara. Posao, odnosno biti znanstvenik bila mi je najvažnija stvar u životu. Razmišljala sam samo o eksperimentima i projektima. Na Medicinskom fakultetu sam u konačnici i doktorirala – priča i kaže kako je nakon toga bilo vrijeme da se ostvari u kliničkoj praksi.

– Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja aplikacije na specijalizaciju iz Ortopedije i traumatologije u Zagrebu, počela sam razmišljati o drugim gradovima. Jako sam željela ortopediju i bila bih aplicirala u bilo koju bolnicu u Hrvatskoj. Moj tadašnji dečko, a sada suprug Mario je iz Bjelovara. Spremno je dočekao moj prijedlog za prijavu na specijalizaciju u Općoj bolnici Bjelovar, ističući sve prednosti života u manjem mjestu u usporedbi sa Zagrebom. I sama sam iz malog mjesta, tako da mi se odlazak u Bjelovar nije činio kao jako veliki izazov. Prijava na specijalizaciju je bila uspješna i jednostavno smo preselili u Bjelovar 2017. godine – nastavlja priču i dodaje kako joj je sadašnje profesionalno okruženje odlično.

– Od prvog trenutka kada sam došla na odjel Ortopedije vladala je profesionalna, ali topla i obiteljska atmosfera gdje se svi zaposlenici međusobno uvažavaju, a pacijent je uvijek na prvom mjestu. Doktori Kirin i Mikulandra su izvrsni stručnjaci od kojih mogu jako puno učiti – kaže i napominje kako su trenutno privremeno u Zagrebu no, već im nedostaje Bjelovar.

– Naš četverogodišnjak kaže da više voli živjeti u Bjelovaru nego u Zagrebu. Zadnju godinu dana privremeno boravimo u Zagrebu zbog mog posla, jer jedan dio specijalizacije obvezno je obaviti u kliničkim bolničkim centrima. Imali smo sreće jer nam se Bartol bez problema prilagodio na novu okolinu, novi vrtić i nove male prijatelje. Ipak, najdraže mu je igrati se u vrtu kod bake i dede u Ždralovima. U Bjelovaru se za 5 min dogovorimo za igru s prijateljima, u Zagrebu to baš nije tako lako i jednostavno – priča naša sugovornica koja, za jednu doseljenicu, zapravo obožava Bjelovar.

– U Bjelovaru najviše volim ljude. Tu sam stekla divne prijatelje s kojima se osjećam kao da ih poznajem cijeli život. Divne ljude imam i u profesionalnom okruženju. U Bjelovaru sam osnovala svoju obitelj, sada smo nas troje, Mario, Bartol i ja. Volim Bjelovarsku tržnicu, volim šume Bilogore, volim ljeto na Bjelovarskom bazenu, volim Bjelovarski park i korzo. Ono što ne volim u Bjelovaru je vidjeti stare oronule zgrade iz 19.stoljeća na ulazu u grad. Nadam se da će se netko sjetiti nekog dobrog projekta, obnoviti ih i vratiti im ponovno život. Voljela bih da je željeznička infrastruktura malo bolja – napominje, čisto da malo da poticaja da se u Gradu nešto i popravi. No, nije posve imuna na to da joj nedostaje njezin Sinj.

– Iako sam od odlaska na studij većinu vremena provodila van Sinja, prvih nekoliko godina u Splitu, a poslije u Zagrebu, nikad se nisam osjećala kao da sam otišla iz Sinja. To su bile samo privremene lokacije, mjesto studiranje, mjesto znanstvenog rada. Zimi mi fali “zubato sunce” i bura. Najteže sam se naviknula na maglu i da karciolu zovem šeflja. Nedostaje mi obitelj. Voljela bih da su baba i did ipak malo bliže Bartolu – priča Andreja koja ipak svoju budućnost, nakon završetka specijalizacije vidi u Bjelovaru.

– Našu budućnost vidimo u Bjelovaru. Nedavno smo kupili stan koji upravo renoviramo. Lijepo nam je živjeti u Bjelovaru. To je ugodan, mali grad po mjeri. Sigurna sam da je u Bjelovaru kvaliteta života bolja nego u Zagrebu, ako ćemo praviti takve usporedbe. Život za obitelj je jednostavniji, manje buke, manje prometa, manje reklama, svugdje stigneš za par minuta. Zagreb i život u Zagrebu ima brojne kvalitete, ali ima i Bjelovar. U Bjelovaru čovjek je jednostavno bliži prirodi. Ako želim neku zdravu, eko namirnicu odem do obližnjeg OPG-a ili na plac. Samo značajno manji prometni stres itekako utječe na bolju kvalitetu života u Bjelovaru. Advent u Bjelovaru svakako mi je ljepši i draži od Zagrebačkog – kaže s osmjehom i dodaje kako joj se život u Bjelovaru čini jeftiniji, posebno jer nema prireza, jeftinijih vrtića, a nekako ima dojam da je i hrana nešto manje jeftinija.

– Mislim da je Bjelovar izvrsno mjesto za mlade obitelji s malom djecom. Bjelovar je grad koji ima jako puno potencijala, razvija se. Pokrenuti su neki jako dobri projekti i nadam se da će ih u budućnosti biti još više. Bjelovar je grad u kojem se od prvog dana osjećam dobrodošlo. Vjerujem da Bjelovar sve svoje “dotepence” prima raširenih ruku – zaključuje svoju priču.