U tijeku europskog natjecanja ŽRK jedva ima za putovanja, a donacija ni za lijek

BJELOVAR – Ženski rukometni klub Bjelovar veliki je borac, a ništa mu drugo i ne preostaje. Nije novost da sport i financije idu rame uz rame, no neki klubovi sreće imaju više od drugih. Iako ŽRK Bjelovar ne krivi Grad za svoje financijske probleme, svjesni su da se neke stvari moraju promijeniti kako ne bi za svako putovanje na utakmicu, posebno izvan Hrvatske, morali gruntati mogu li si to priuštiti ili ne.

– Što se tiče odvajanja financija Grada Bjelovara za ŽRK, tu ne možemo biti nezadovoljni jer ušli smo u najvišu kategoriju izdvajanja za sport. Međutim, mi smo sa svojim rezultatima to i opravdali. U zadnjih pet godina nastupamo na europskim natjecanjima i tako pokušavamo opravdati izdvajanja. Da nikoga ne uvrijedim, imamo sreće što spadamo u skupinu sportova koja se više prati. Možda neki manje praćeni klubovi odnosno sportovi smatraju da mi dobivamo previše novca, ali oni isto tako ne znaju kolika su izdvajanja ŽRK prema HRS-u ili EHF-u. Onda bi vidjeli koje mi probleme imamo i s kojim ribama plivamo, a opet koje rezultate postižemo – kaže trener ŽRK Bjelovar Goran Trajkovski.

Trajkovski lako može usporediti ŽRK Bjelovar s RK Podravkom Vegeta gdje je radio, a radio je i van države.

– Znam koliko oni izdvajaju za svoje klubove, a mi se s time ne možemo mjeriti. Dok Podravka dobiva oko deset milijuna kuna godišnje, mi dobivamo oko 800 tisuća. Međutim, ja ne mogu biti ljut na Grad Bjelovar jer je Grad uvijek bio potpora klubu, a uvijek se tražilo i rješenje kako bismo preživjeli sezonu koja je uvijek bila u dugovima prema djevojkama, trenerima. I sada imamo taj problem. Zašto? Zato što Europska rukometna federacija nema situaciju kao u nogometu, da ste sponzorirani te da su plaćena putovanja, suci, smještaj. Sve morate plaćati sami – dodaje Trajkovski.

ŽRK Bjelovar i sada se nalazi u nezavidnoj situaciji jer su u tijeku europskog natjecanja izvukli prvaka Španjolske .

– Mi tamo 14. i 15. listopada idemo igrati europsku utakmicu, a samo za odlazak moramo izdvojiti stotinjak tisuća kuna. To EHF ne pokriva pa moramo odvajati novac iz svog budžeta, a on jedino dolazi od Grada Bjelovara. Moram reći da je tu Grad nemoćan jer prema Zakonu o sportu u RH Grad ne može prisiliti naše gospodarstvenike da sudjeluju u financiranju određenih klubova. Privatne tvrtke u tome jednostavno ne vide korist. Dok se taj zakon ne promijeni mi ćemo tapkati u mraku i boriti se za opstanak. Uglavnom, sredstva od Grada što se tiče naše lige su dovoljna, ali za neku višu razinu, u kojoj smo mi sada, to je debelo ispod mogućnosti – dodaje.

Nažalost, problem je i zapostavljenost ženskog sporta, i to ne samo u rukometu.

– Živimo u društvu gdje se više prati muški sport i samim time će određeni sponzori otići u više gledane sportove kao što je nogomet, muški rukomet. I tu smo već u problemu. Prije odlaska u Europu mi smo uputili zahtjeve za donacijama, a od desetak tvrtki samo je jedna odgovorila pozitivno i nešto nam uplatila. No, i s tim iznosom, nismo mogli pokriti ni suce u domaćoj utakmici – kaže Trajkovski.

Zbog financijske nemoći, ŽRK Bjelovar osuđen je na ispadanje u prvom ili drugom kolu natjecanja.

– Osuđeni smo da odigramo dvije utakmice u gostima jer nemamo dovoljno sredstava ni da ugostimo ekipu iz Španjolske u Hrvatskoj dok će oni iskoristiti mogućnost da utakmica bude na državnoj televiziji i da privuku sponzore. Igramo na jednom otoku na Kanarima pa smo praktički morali platiti dva leta za što je izdvojeno desetak tisuća eura. Pristali smo jer je klub pristao na plaćanje svih drugih troškova, od suđenja, hotela do same organizacije utakmice. Kada izboriš europsko natjecanje, to je uteg na budžet – navodi Trajkovski.

Novac se štedi na sve moguće načine.

– Režemo na sve moguće načine. Kud možemo idemo kombijem, a ne autobusom. Vozimo mi treneri. Ne hranimo se po restoranima nego jedemo neki fast food da bi uštedjeli. U kontaktu smo s gradonačelnikom, ali njegove su ruke vezane. Došao je do te neke razine i dalje ne ide. I sam kaže da ne može utjecati na neke privatne tvrtke da pomognu određenom klubu, nema tu moć i mogućnost – kaže Trajkovski.

Promjenom Zakona o sportu trebalo bi se omogućiti gospodarstvenicima da više ulažu u sport u cijeloj Hrvatskoj pa bi se podigla razina kvalitete i gledanosti, dodaje.

– Ako prikupimo kroz donacije 100 tisuća kuna kroz godinu, to je najveća granica što dobijemo. No, morali bi imati čovjeka koji bi sa sponzorima radio danonoćno, a mi to nemamo jer naravno tog čovjeka treba platiti. Cura su nekih dva mjeseca bez plaće, ali pokušavam ih držati na okupu. Oko studenoga kada odradimo gostovanje i platimo put, trebali bi stabilizirati situaciju u klubu. Do kraja sezone potrudit ćemo se sve svesti na nulu kako ne bismo bili u minusima – zaključio je.

Za ŽRK Bjelovar izazovna vremena ne prestaju, ali s glavom iznad vode bit će sve dok imaju rezultate koji ih guraju naprijed.

FOTO: ŽRK Bjelovar