Što će biti s najslađom bjelovarskom tvornicom nakon smrti Mirka Grbešića?

Nagli odlazak širokobriješkog poduzetnika Mirka Grbešića koji je nakon iznenadne i teške bolesti preminuo potkraj kolovoza ove godine ponovno je otvorio je pitanja o budućnosti najslađe bjelovarske tvornice koja u posljednje vrijeme, sudeći po poslovnim rezultatima, pomalo posustaje. Pred čitavom Europom, pa tako i pred Hrvatskom i Bjelovarom, jedna je od težih zima, a poduzetnicima sasvim sigurno neće pomoći ni usporavanje globalnog gospodarskom rasta i sve bliža recesija.
Pred Koestlinom su, dakle, izazovna vremena u kojima bi iskustvo, znanje i veze preminulog vlasnika svakako bile veliki plus. Tko će i na koji način zamijeniti osobu koja je obilježila protekla dva desetljeća Koestlina pitanje je od iznimnog značaja za Bjelovarčane, no odgovora još uvijek nema.

Sinovi i zet

Naime, na naš novinarski upit o eventualnim promjenama u Koestlinu do zaključenja ovog broja iz Mepas grupe nisu odgovorili, a jedina vidljiva, ali značajna promjena koja se vidi iz javno dostupnih podataka je ime i prezime osobe koja ulazi u Nadzorne odbore Koestlina i Saponije umjesto preminulog vlasnika. Riječ je o njegovu sugrađaninu iz Širokog Brijega, Marku Mikuliću o kojemu nema javno dostupnih podataka, no neslužbeno doznajemo da je riječ o Grbešićevu zetu. Osim njega, u Nadzornom odboru Koestlina je i Grbešićev sin Filip, dok je u upravi najslađe bjelovarske tvornice sin Ivan. Filip je usto član nadzornih odbora Brodomerkura i Maraske, a Ivan Saponije, Kandita i Brodomerkura. Ivan Grbešić ima i svoju tvrtku Lana i Petra osnovnu u travnju prošle godine.

Sudeći prema tim podacima, Mirko Grbešić odlučio je svoje poslovno carstvo prepustiti djeci, a ostaje za vidjeti kakvi su njihovi planovi s naslijeđenom imovinom.  Planovi Mirka Grbešića bili su jasni – razvijati Koestlin do te mjere da od lovine postane lovac, što se na neki način i dogodilo.

Podsjetimo, upravo je pokojni Grbešić sada već davne 2002. godine u burzovnoj transakciji preuzeo većinski paket dionica Koestlina od tadašnjih privatizacijsko-investicijskih fondova koji su polako, ali sigurno tvornicu na Slavonskoj cesti gurali prema stečaju. Grbešić je, osim Koestlina, preuzeo i osječku Saponiju, zadarsku Marasku, osječki Kandit i splitski Brodomerkur, a njegov Mepas u Mostaru je izgradio najveći trgovački centar u Bosni i Hercegovini, Mepas Mall. Prema navodima medija, Grbešić je svijet napustio kao jedan od najbogatijih Hrvata, a pitanje koje se u takvim situacijama uvijek nameće je hoće li njegovo poslovno carstvo preživjeti njegov odlazak.

„Preuzimatelj, a ne meta”

I za vrijeme njegova života Bjelovarom su redovito kolale glasine o prodaji Koestlina, no Grbešić ih je temeljito i uporno demantirao.
– Koestlin se može pojaviti samo kao preuzimatelj, a ne kao meta. Iako nije vrijeme za velike akvizicije, konstantno osluškujemo tržište na kojem u ovom trenutku nije ponuđeno ništa što bi nama bilo zanimljivo – izjavio je Grbešić za Bjelovarski list prije desetak godina. Dodao je tada i kako se u Koestlinu i dalje ulaže, i to ne samo u razvoj novih tehnologija.

– Također jako mnogo radimo na novim tržištima, a posljedica toga je i da su nam prihodi sa stranih tržišta nadmašili prihode u zemlji. U Bjelovaru upravo gradimo novi objekt za skladištenje. Cijelo vrijeme smo u investicijama i za Koestlin imamo dugoročne planove – govorio je Grbešić.

Operativno, Grbešić je uz Dajanu Mrčelu kao član Uprave vodio osječku Saponiju, dok je u Koestlinu bio predsjednik Nadzornog odbora, baš kao i u Kanditu. Saponia, inače vodeći regionalni proizvođač deterdženata je, otkako je upravljačku palicu preuzela Mrčela, pokrenula velik investicijski ciklus, ali i preuzela distribuciju Kandita i Koestlina. Kandit i Koestlin su pak godinama pozajmicama pomagali zadarsku Marasku, sve dok nedugo prije smrti Grbešić nije uspio zaključiti prodaju tog proizvođača sokova i alkoholnih pića Stanić grupi.