Njegovateljica Vesna u Domu za starije radi 28 godina! ‘Uz lijepu riječ sve je lakše’

BJELOVAR – Nedavno je 103. rođendan proslavila najstarija korisnica bjelovarskog Doma za starije, a ono što nam je na proslavi posebno zapelo za oko su divni ljudi koji su stajali oko bake Ane. To su naravno njegovatelji i njegovateljice, slobodno možemo reći obitelj svih korisnika Doma za starije jer njihova lica mnogi korisnici gledaju i poznaju već godinama.

Isto tako mnogi zaposlenici u Domu rade desetljećima, a kako im je i zašto vole svoj posao, odlučili smo provjeriti iz prve ruke od njegovateljica Vesne Pleskalt koja na radno mjesto u Dom ide već 28 godina.

– Prvo sam se zaposlila kao spremačica 1994. godine, a 2001. godine sam odlučila završiti tečaj za njegovateljicu. Posao mi se svidio, a i prije samog posla njegovateljice mogla sam vidjeti kako to izgleda. Ipak, osoba koja taj posao radi mora imati neki osjećaj u sebi prema starijoj osobi jer to ne može raditi svatko – rekla je gospođa Pleskalt.

Posao je, priznaje, težak, no kao i u svakom poslu ovisi koliko ljudi u tom trenutku u Domu radi.

– Za vrijeme godišnjih ili bolovanja jasno da je teže, ali inače kada nas je više lijepo je raditi s ljudima, lijepo je moći nekome pomoći. Unatoč teškom poslu važno je ostati pozitivan i dati maksimalno od sebe. S korisnikom treba stvoriti kontakt, upoznati ga, biti ljubazan prema njemu/njoj, a kada se stvori komunikacija sve je lakše. Lijepa riječ puno znači kod pristupa korisnicima – dodaje.

Osim što je posao težak fizički, za starije osobe treba imati strpljenja i, kako se kaže, dobre živce.

– Uz sav stres, nevjerojatna je činjenica kada vas još uvijek prepoznaje korisnica od 103 godine. Bilo je vrlo simpatično kada nije vjerovala da netko može imati 103 godine, pogotovo ne ona. Rekla mi je da je to za novine, pa smo joj pokušali objasniti da je i bila u novinama. Teško je jer starije osobe često zaboravljaju i gube se. Neki primjerice znaju reći da čekaju svoje roditelje, i tako, kada se doista ne može objasniti onda se spustimo na tu razinu i tako razgovaramo s njima. I nama je nekada teško i nismo raspoloženi, ali u blizini starijih osoba moramo se sabrati, najvažnija je lijepa reći – navodi Pleskalt.

Za korisnike se njegovateljici/ce lako vežu jer s njima provedu pola svog dana.

– Vežemo se da, neki nam ostanu u jako lijepom sjećanju pa znamo prepričavati doživljaje s njima. Naravno, ne vežemo se za sve korisnike, za neke manje, a za neke više. Sve u svemu, rad je lijep, neovisno o težini posla, ali taj posao ipak treba voljeti – zaključuje Pleskalt.

Vole njegovatelji/ce svoj posao i korisnike, a ne sumnjamo da je ljubav obostrana jer svu pomoć, brigu, pa i ponekad ono najvažnije – razgovor, imaju u njima.