I kontinentalci iznajmljuju na moru, pa i vile za 500 eura po danu! ‘Isplati se, ali troškovi nisu mali…’

Postalo nam je “pod normalno” da oni koji uživaju u čarima Jadranske obale kroz cijelu godinu, od iste te obale i zarađuju kroz apartmane, hotele, kuće za odmor, vile. No, kada se netko s kontinenta uplovi u turističko-poduzetničke vode, cijela priča ima nešto drugačiji zaplet. Ipak, i takvih pozitivnih primjera ima. Uz dobre financijske mogućnosti, J.M. iz okolice Bjelovara sa svojom je obitelji izgradila vilu u okolici Zadra. Od temelja do krova kuća se gradila od 2005. godine, a iznajmljuje se četvrtu godinu zaredom.

– Sve je prvo krenulo za naše potrebe. No, kada smo vidjeli da se lokalni mještani isele iz svojih kuća i stanova kako bi iznajmljivali za vrijeme sezone, odlučili smo se i sami okušati. Kuća je i onako stajala prazna tijekom ostalih godišnjih doba, a sve se za nju moralo plaćati kao da u njoj živimo – kaže J.M.

Prije nego su se upustili u novu avanturu svog života, morali su istražiti što je sve potrebno da se na pravovaljani, odnosno legalni način bave iznajmljivanjem.

– Sve je to dosta ozbiljno i ako želiš imati takav objekt, sve mora biti kako treba. Naravno, sto iznajmljivača, sto priča, ali mi smo željeli da sve ide pravilnim putem. Imali smo sve predispozicije da krenemo i vidimo gdje će nas to odvesti – navodi.

Prva godina iznajmljivanja išla im je sjajno, ali uz vilu s nekoliko spavaćih soba i dvije kupaonice, nešto je nedostajalo.

– Nismo imali bazen. Odmah smo shvatili da ga moramo napraviti i da sve to financijski vuče jedno drugo, ulagati se mora stalno. Zbog bazena i cijelog uređenja oko njega, već prvu godinu to su bili veliki troškovi. Ipak, rekli smo si “ili ćemo se baviti kako treba s tim ili nikako” – kaže J.M.

Uz bazen, druga godina počela se lijepo bukirati, no nesreća zvana covid ipak je malo pomrsila planove.

– S bazenom smo već u prvom mjesecu bili bukirani, ali kada je krenuo covid, svi su počeli otkazivati. Ipak, došlo je do preokreta, ljudi su se najavljivali unaprijed i uz sve mjere, uspjeli doći do nas. S prošlom i ovom godinom, kada se sve donekle primirilo, stvarno možemo biti zadovoljni – dodaje.

Da se samo od turizma može živjeti kroz cijelu godinu, J.M. se ne slaže.

– Isplati se iznajmljivati, ali od samog turizma se ne može živjeti, mora postojati još neki posao sa strane. Davanja su velika i svašta se mora platiti da bi se samo moglo iznajmljivati. Moram naglasiti da je važan pristup prema gostima, ne sami prostor gdje će oni boraviti. Prema gostima treba biti ljubazan, treba im pokazati naše gostoprimstvo te ono što se nudi na području u koje su došli, važan je odnos prije svega – smatra.

Obveze koje iznajmljivač ima su plaćanje poreza na kuću za odmor, komunalne i vodne naknade, paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače, godišnjeg paušala boravišne pristojbe koji J.M. plaća 300 kuna po krevetu, dnevne boravišne pristojbe po gostu, PDV na proviziju stranih posrednika, postotak Bookingu, članarine turističkoj zajednici. Napomenimo da svi troškovi ovise o mjestu gdje je objekt prijavljen.

Cijene J.M. nije mijenjala, neovisno o situaciji u državi i svijetu. Vilu iznajmljuje za 300 do 500 eura po danu, ovisno o mjesecu.

– Strancima to nije puno, dođu dvije obitelji i podjele troškove. No, kada se zbroje troškovi koje moramo izdvajati za sami čin iznajmljivanja, toga se nakupi. Recimo, boravišnu pristojbu po danu od sedam kuna moram plaćati i za sebe jer nisam tamo prijavljena. Međutim, ne mogu se žaliti, ipak nam ostane barem 10 tisuća eura nakon sezone. Da se uopće ne isplati, ne bi se toliki ljudi time bavili. Samo je caka u tome da s legalnim putem ima dosta i troškova – kaže.

Na kraju, kada se sve zbroji, naša sugovornica je zadovoljna turističkim biznisom koji vodi, a posebno je pohvalila Čehe i Poljake za koje kaže da su dobri i vjerni gosti te da je razmišljanje o njima stereotip. Imala je naravno i neugodnih iskustava poput penjanja mladih Austrijanaca na krov kuće, ali i onih pozitivnih poput raspoloženih gostiju čije se pjevanje Vijetnamskih pjesama moglo čuti kroz cijelo mjesto.

Sve navedeno u tekstu samo je dio njezine priče o iznajmljivanju jer, kako je rekla, sto iznajmljivača, sto priča.