Jedina mala benzinska crpka u Bjelovaru pred zatvaranjem. Već dva dana nema goriva…

BJELOVAR – Oscilacije cijena goriva u Hrvatskoj se iz tjedna u tjedan prate kao najnapetije sportske utakmice, a najnovijom su odlukom Vlade male benzinske postaje izvukle kraći kraj. Kakva je situacija na jedinoj maloj bjelovarskoj benzinskoj postaji, Šoli, otkrio nam je njen direktor Dragutin Matak.

– Situacija je s našim poslovanjem jako alarmantna, da ne kažem kritična. Ne možemo dobiti gorivo, a i da ga dobijemo bili bismo na njemu u određenom minusu – navodi te otkriva kako su do prije dva tjedna na jednoj cisterni od 30 tisuća litara gubili između 35 i 36 tisuća kuna, odnosno 350 do 400 tisuća kuna na mjesečnoj razini.

– Ako gubimo na gorivu, onda nismo zaradili ni za plaće, režijske troškove i ono što država sebi uzima – naglašava. Sada je na snazi odluka kojom se veleprodaja ne smije dizati gore, čime je manjak smanjen, a nabavna i prodajna cijena gotovo ista. No, tu postoji problem.

– Veleprodaja nam po toj cijeni ne želi isporučiti gorivo. Mi trenutno na svojoj postaji nemamo goriva, a možemo eventualno dobiti aditivirano koje je cijene kao na autocesti, blizu 16 kuna, ovisi kako koja kompanija prodaje – kaže. Minusi postoje već dugo, ali oni nisu bili toliko visoki kao sada. Ako se ova situacija nastavi, Matak će, kaže, biti primoran staviti ključ u bravu.

– To su veliki, enormni gubitci i nama je jednostavnije zatvoriti. Prije smo imali barem minimalnu maržu da nismo u tako velikim gubitcima, ali ona sad više ne postoji, nema je. Ako nešto kupite po deset kuna, ne možete prodavati po osam kuna i još imati 15 zaposlenika. Da bismo bili na nuli, naš hladan pogon je 150 tisuća kuna mjesečno. To su plaće, skupa struja i plin, knjigovodstvo, računovodstvo, cisterne… Tih 150 tisuća je čista nula, a mi to sada ne možemo zaraditi. Ako sada odem po gorivo na Krk, moram platiti cestarinu, vozača i tu gubim. Ako mi netko plati karticom, a svaki drugi kupac to čini, banka uzme svoj postotak. Sve i da kupimo i prodamo po 13 kuna nismo na nuli jer nitko ne spominje sve druge troškove – ističe. S odlukom o zatvaranju još će malo pričekati.

– U ova dva tjedna ćemo vidjeti što će se događati. Već dva dana nemamo gorivo, radimo samo kao dućan, čekamo svaki dan telefonski poziv da vidimo što će se tu odigrati. Pokušavamo dobiti aditivirano gorivo na kojem se može slobodno formirati cijena koja je blizu 16 kuna. Neke pumpe za to nemaju kapacitete, ali mi imamo mogućnost za šest vrsta goriva pa možemo to ubaciti tek toliko da nešto imamo, ali znate kako je. Ina prodaje po cijeni od 13,80 kuna, a mi ćemo prodavati po 15 ili 16 kuna naftu. Tko će je kupiti – pita se Matak razočaran maćehinskim odnosom Vlade prema malim benzinskim postajama.

– Svaki kupac koji natoči 100 litara nafte ili benzina na bilo kojoj benzinskoj pumpi je istog trenutka dao 130 kuna za Hrvatske ceste i Hrvatske željeznice, to financiramo iz goriva. Vlada kaže da nije bilo njezine odredbe da bi gorivo bilo 16 kuna. Da nema Vlade, bilo bi gorivo osam kuna! Oni su prije uzimali 50, a sad uzimaju 46 posto. Ima nekoliko nameta, a na sve njih obračunaju i PDV. Ja mislim da je i 13 kuna previše za gorivo, ali ako je cijena takva, takva je, ja ju nisam formirao. Ogorčeni smo i razočarani, radimo 27 godina, država priča koliko smo mi tu nešto zaradili, a neće reći koliko oni godišnje uzimaju iz našeg objekta. Samo na tri parafiskalna nameta, Šume, Ceste i Gospodarsku komoru, mi smo u deset godina više od milijun kuna. Ja bih radije da su to moji zaposlenici dobili – govori te dodaje kako će veće postaje unatoč problemima uspjeti osigurati gorivo.

– Ina će svoje pumpe namiriti, preuzet će nam kupce jer su oni sad shvatili da će se ovom politikom lako riješiti konkurencije. Nijedna Inina pumpa nije ostala bez goriva, imaju samo veliku potrebu jer oni imaju sad velike promete kad mi ne radimo i teško se opskrbljuju, ali hoće. Postoje lanci veleprodaje kao što je Shell, OMV, Crodux, Tifon, Lukoil i Ina koji imaju moćne ugovore da se mogu baviti veleprodajom. Ja ne mogu sad nazvati rafineriju ili Inu da mi prodaju gorivo. U Hrvatskoj gorivo možete kupiti u Sisku, Rijeci, u Omišlju na Krku i u nekim skladištima u Zagrebu. U Sisku ne daju kompanijama zato što je takva cijena, ali oni su sebi ostavili. To je diskriminacija – naglašava Matak. Vjerovao je da će doći do nestašice goriva u kojoj će svi biti u jednakim problemima, ali ovo ne.

– Izuzetno smo ogorčeni i jadni. Pokušavamo biti korektni i jači smo na plaćama nego moćne kompanije, ali ne znam do kad će to trajati – zaključuje.