Svečanost u Brezovici i komemoracija kod Jazovke isti dan, nikad završeni hrvatski građanski rat

Hrvatska danas slavi Dan antifašističke borbe u šumi Brezovica nedaleko od Siska. Kako se skupina komunista odlučila otići u šumu i skloniti od ustaških hapšenja, piše antifašistički Vjesnik:

“Odluku o formiranju Odreda je donio Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske za Sisak. Još u svibnju održan je sastanak u kući Ivana Rukavine na kome je sudjelovao član CK KPJ Josip Kraš na kome je donesene direktive o pripemi ustanka. Nešto prije toga su ustaše pohapsile dvadesetak komunista u Sisku i pustili ih nakon prijetnji smrću i mučenjem. 

Na kratkom sastanku održanom 22. lipnja 1941. u kući sekretara OK Vlade Janjića Cape, radnika sisačke željezare i člana CK KPJ i CK KPH, odlučeno je da se iste te večeri svi kojima prijeti hapšenje okupe kod sela Žabna, nedaleko od rijeke Odre. Iz skrivenih skladišta trebalo je izvaditi sanitetski materijal i oružje prikupljeno nakon aprilskog rata. Članovi OK su pohitali Sunji, Kostajnici i Petrinji da obavijeste sve skojevce i komuniste o odluci.

Janić je biciklom stigao u Petrinju prije racije i obavijestio drugove. Po pravoj ljetnoj sparini žurio je natrag, kako bi se i sam što bolje pripremio za odlazak…”

Taj 22. lipnja ‘41. poznat je i kao početak akcije Barbarosa, napada Hitlerove Njemačke na Sovjetski Savez, otvaranje istočnog fronta na kojem je poginulo oko 26 milijuna vojnika i civila.

Danas je i predsjednik Milanović podsjetio upravo na vezu njemačkog napada na “sovjetsku majku” svih komunista svijeta i akcije sisačkih članova Partije.

Tajni sporazum Hitlera i Staljina o nenapadanju i na račun Poljske nitko ne spominje. Budilica hrvatskim komunistima upalila se baš na dan kršenja tog sporazuma.

Nitko ne spominje ni razlike između antifašizma zapadnog, demokratskog tipa i jugoslavenskog antifašizma kojeg su u potpunosti prisvojili komunisti i danas ga posebno slave njihovi “demokratski nasljednici”, socijaldemokrati i pokreti s lijevog političkog spektra. Rijetko, gotovo nikad, ne spominju se brojni borci protiv njemačke okupacije, talijanske aneksije Jadrana… koji nisu bili članovi “avangarde radničke klase”.

Povijest je pokazala da je jedan totalitarizam pobijedio drugi, komunisti su pobijedili naciste i njihove sljedbenike, a na demokraciju smo u Hrvatskoj trebali čekati dugih 45 godina. Spominju se i zločini jednog i drugog režima i tako će ići unedogled sve dok će na ustaše gledati kao poražene zaštitnike Hrvatske i hrvatstva, a partizane i komuniste jedino kao pobjednike koji su Hrvatsku doveli na stranu pobjednika u II. svjetskom ratu.

O karakteru tih režima ništa od samih protagonista, samo nastavak neprijateljstava jednih protiv drugih. Evo, baš počinje komemoriranje Jazovke…