Muke po sestrama: Bez povlaštenog staža sa 66 godina ću oprati i previti pacijenta, pa i sebe i leći kraj njega

BJELOVAR – Dubravka Ivančić već gotovo 26 godina radi kao patronažna sestra u Domu zdravlja Bjelovarsko-bilogorske županije. Otkriva kako se za taj poziv odlučila vrlo rano, još u sedmom razredu osnovne škole dok je duže vrijeme boravila u bolnici te navela razloge zbog kojih voli ono što radi.

– Svoj poziv volim zato što mogu pomoći drugima u zdravlju, očuvanju njihovog zdravlja, mogu im pružiti njegu i skrb. Volim pomoći ljudima – naglašava. Dubravka je iz okolice Bjelovara, a školovala se u bjelovarskoj Medicinskoj školi te na Medicinskom fakultetu u Rijeci gdje je završila prvostupništvo sestrinstva, odnosno bivšu višu medicinsku.

– Cijeli život radim s majkama i bebama, radim na trudničkom tečaju, u grupama potpore dojenja, imamo često akcije. U zadnje dvije godine radim i sudjelujem na cijepljenju prevencije covida, ima nas svugdje – kaže. Opseg posla koji obavlja tijekom pandemije se prilično povećao.

– Na trudničkom tečaju nas je prije radilo šest, a sad smo samo dvije. Prebačeni smo na online, više nismo uživo. Puno je više posla s organizacijom, slanjem mailova. To sve organiziramo kolegica Jasna Šestak i ja, obje radimo 26 godina. Od nas 12 u bjelovarskoj ispostavi, osam je još uvijek u covid ambulanti, trenutno rade BAT-ove, a radile su dvije i pol godine PCR uz BAT. Nas četvero je ostalo dolje, nadopunjavamo se i letimo na sve strane, naše posjete su ostale i dalje, a obujam posla naravno da se povećao jer smo se rasporedili na druga radna mjesta i opet radimo sve sa zadovoljstvom – govori s osmijehom na licu. Kako je situacija s covidom povoljnija, pritisak se malo smanjio.

– Manji pritisak je sad zato što kolegice više ne rade PCR pa mogu više raditi na terenu, ali BAT im je još uvijek ostao. Možda je malo manji pritisak njima jer brzo ujutro ne moraju oblačiti specijalna odijela i zaštitnu opremu, pa se ipak stigne više napraviti na terenu. Nas četvero nikad nismo ni stali s terenom, stvarno cijelo vrijeme radimo – napominje. Ističe kako u svom poslu rijetko nailazi na teške situacije.

– Ja na mom terenu baš nemam puno teških situacija, ali kad ih ima imamo i druge usluge koje nam mogu pomoći poput usluga socijalne službe, liječnika opće prakse, ginekologa, stomatologa, svi su na usluzi. Imamo na trudničkom tečaju i psihologe, možemo se i njima obratiti. Surađujemo s velikim brojem suradnika i nemamo problema. Samostalne smo u ovom poslu s obzirom da moramo biti prvenstveno prvostupnici, ne možemo sa srednjom stručnom spremom ovaj posao raditi, a iza toga samostalno određujete potrebe koliko puta treba nekome otići, obaviti posjetu, pomoći. Vidite, procijenite situaciju na terenu, ako su ljudi zadovoljni, onda je sve u redu – navodi. Mladima koji razmišljaju o poslu medicinskih sestara ili tehničara Dubravka poručuje da je riječ o pozivu, a ne o zanimanju te da trebaju biti spremni na njega.

– Ako osjetite želju pomoći drugima i uvijek im biti na usluzi te im pomoći održavati njihovo zdravlje, onda se uputite našim vodama – ističe. Osvrnula se i na aktualni problem potrebe za beneficiranim radnim stažem.

– Uvjeti se uvijek mogu poboljšati, definitivno ima radnih mjesta koja su izrazito teška, trebao bi beneficirani radni staž. Moja kolegica iz zdravstvene njege neki dan je rekla jednu smiješnu rečenicu: “Zamisli mene sa 66 godina, pružam njegu nepokretnom pacijentu, kupam ga od glave do pete, previjam rane i razmišljam si: pa i ja sama trebam sebe okupati i leći pored njega.” To je stvarno teško, a da ne kažem za kolege iz hitne, hitne internističke, hitne pedijatrijske, psihijatrijske, OHBP… Stvarno bi trebao biti beneficirani radni staž, a uvjeti rada se uvijek mogu poboljšati. Ja ne mogu reći, uvijek imaju sluha u našim upravama za nas i poboljšavaju nam uvjete rada, ali ovaj drugi dio beneficiranog radnog staža, to ne ovisi toliko o ministru zdravlja, nego o ministru financija. Treba nam poboljšati tu stranu i treba samo staviti kompetencije kako treba i gledati koliko dugo ljudi rade na nekom mjestu i koja je težina njihovog posla – smatra. Dubravka je za kraj svim svojim kolegicama i kolegama čestitala međunarodni Dan sestrinstva, a mi se pridružujemo čestitkama!