Što sve znamo, a što ne znamo o Bjelovarskom ustanku u travnju 1941.

Što se to dogodilo u Bjelovaru prije 81 godinu, a o čemu se šutjelo ili pak govorilo dajući tim događajima mitsko značenje? 

Ono što povijest zna o bjelovarskom 8. travnju 1941. jest da se tog dana dogodila pobuna 108. pukovnije koja je otkazala poslušnost beogradskoj vladi i proglasila Samostalnu Nezavisnu Državu Hrvatsku. Vodili su je članovi Hrvatske seljačke zaštite.

Povijesni izvori govore da je „u Bjelovaru s balkona Gradskog poglavarstva (danas zgrada Gradskog muzeja) gradonačelnik Julije Makanec proglasio u 18 sati, 8. travnja 1941. ‘uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske’, što su okupljeni burno pozdravili“.

Pobunjenici nisu poslušali tadašnjeg šefa Hrvatske seljačke stranke Vlatka Mačeka koji im je naredio da se vrate na položaje, već su započeli pregovore s Nijemcima o mirnoj predaji grada i postrojbi. Dio srbijanskih vojnika nije se želio predati pa je tih dana u Bjelovaru i okolici poginulo čak 27 osoba, među kojima i žene i djeca.

Nakon što je 6. travnja 1941. Njemačka napala Jugoslaviju (bombardiranje Beograda), već drugi dan organizirane grupe građana i mladeži upale su u vojne objekte u gradu Bjelovaru, savladale vojna lica, žandarmeriju i policiju koja se našla u gradu i stavile sve objekte pod svoj nadzor. U noći je došlo do organizirane pobune među vojnicima rezervistima koji su se tada nalazili izvan grada, većina njih u Orovačkim vinogradima. Otkazali su poslušnost oficirima i počeli se organizirano vraćati u grad.

Povijesni izvori tvrde da je pobunu među vojnicima 108. puka jugoslavenske vojske organizirao podnaredník Čvek i mladi potporučník L. Supančić. Vojska se vratila u Bjelovar, otkazavši poslušnost bivšoj komandi i stavila se pod vodstvo štaba pobune na čelu kojeg su bili prof. dr. Julije Makanec i zrakoplovni pukovnik lvan Mrak. Grad Bjelovar imao je tako građane i vojsku i došao je željeni trenutak da se uspostavi nova država.

Isti izvor govori i o atmosferi u gradu: “Proglašenje je bilo nevjerojatan doživljaj, narod je iz čitave okolice Bjelovara sa hrvatskim zastavama pohrlio u grad pjevajući hrvatske pjesme, kličući novoj državi. Bio je to u pravom smislu riječi ustanak cijelog naroda ovoga kraja i to nije mogla zaustaviti nikakva sila. Hrvatski narod digao se iz jarma bivše Jugoslavije, proglasio svoju državu i stao na njezin branik. Dolazili su, istina, brzojavi i svakojake prijetnje da će se pobunjena vojska vratiti na granice, da se narod vrati svojim kućama inače će se upotrijebiti sila sa kopna i iz zraka. Ali narod to nije prihvatio, nije se dao uplašiti ni omesti. Slavlje je nastavljeno, a vršene su i pripreme za obranu novoproglašene države, ako to bude potrebno.”

Zanimljivo je da je Makanec u NDH 1942. bio pročelnik za duhovni odgoj, kasnije i ministar nastave, a u travnju 1945. zarobili su ga Britanci u Austriji s grupom drugih visokih dužnosnika NDH. Izručen je komunističkim vlastima. U kratkom procesu 6. lipnja pred Vojnim sudom II. armije osuđen je na smrt, te idući dan smaknut. Do danas nije poznato mjesto gdje je ubijen i pokopan, ali se pretpostavlja da je zajedno s ostalim pogubljenima zakopan negdje u Maksimirskoj šumi.

Makanec ima ulicu u Bjelovaru. Njegov sin, Branimir pl. Makanec, inženjer je i autor prvog kompjutora i robota u SFRJ.