[FOTO] Kako se u Đulovcu ophode prema spomen području? Evo, ovako!

ĐULOVAC – Spomen područja poginulim hrvatskim braniteljima na sve važne datume uvijek prikazuju način na koji bi se trebala odati počast onima kojih više nema. Tada se polažu vijenci i pale svijeće. No, što kada prođe dan, mjesec ili čak mjeseci od obilježavanja važnih spomen datuma? Nisu li spomen područja slika i prilika grada ili općine u kojoj se nalaze? Ako je tako, onda slika i prilika jednog mjesta u našoj županiji nije nimalo lijepa.

“Prošle godine 13. studenog obilježava se punih 30 godina od pogibije hrvatskih branitelja u Bastajskim Brđanima u općini Đulovac. Sve se odvilo kako i priliči, položilo se cvijeće i zapalile svijeće. Za očekivati je da, nakon nekog vremena, netko nadležan iz Općine, to spomen područje i počisti. Ipak, četiri mjeseca kasnije, ono izgleda ovako…” – napisano je u objavi Damira Horvata, dragovoljca Domovinskog rata, koji se kod spomen područja u Bastajskim Brđanima našao tijekom vožnje s još dvojicom kolega motorista. Horvat i njegovi kolege pored spomen područja često prolaze kako bi odali počast paljenjem lampaša, a nisu se mogli ni nadati kakav će ih prizor zateći.

Emotivna reakcija potaknula je akciju i to akciju čišćenja. Netko je morao, kaže nam Horvat.

– Između ostalih, na tim je područjima poginuo i doktor Anđelko Višić. S obzirom na to da sam i sam dragovoljac, dodatno me pogodilo što se ništa nije napravilo od samog obilježavanja. Tko zna koliko bi taj nered još tamo stajao da nismo nas trojica naišli i očistili. Katastrofa. Zamislite na Ovčari u Vukovaru da dođete i zateknete dvadeset vijenaca i stotinu lampaša. Mislim da bi to svakoga pogodilo. Bio sam ljut, povrijeđen i razočaran što tako spomen područje u Bastajskim Brđanima izgleda. I od supruge brat mi je tamo poginuo pa sam i s te strane vezan s mjestom – kaže Horvat koji je inače iz Bjelovara.

Sve je, dodaje Horvat, lijepo, divno i krasno taj dan obilježavanja, no onda kao da se zaboravi.

– Nisam protiv ni jedne stranke ili udruge niti govorim u ime nikoga, ali iz srca kao dragovoljac i branitelj moram ukazati na problem. Jako sam situaciju doživio emocionalno, ali u negativnom smislu. Logično je da smo kolege i ja očistili, sreća pa je jedan kolega imao kod sebe vreću za smeće. Bilo je svega, nitko ništa zapravo nije dirao četiri mjeseca – poručuje.

Hoće li ovo Općini Đulovac biti škola pa će drugi puta drugačije? Vidjet ćemo. Problem Horvatu i njegovim kolegama nije bilo čišćenje, problem su pobuđene negativne emocije na odnošenje prema onima koji su svoj život dali za domovinu.

– Ako se već ne poštuje žive, neka se barem poštuje mrtve – zaključio je.