Zašto Splićani i Puležani, štićenici domova za starije, dolaze čak do Bjelovara
BJELOVAR – Kada se nogom zakorači u treću životnu dob, starije i nemoćne osobe ili svjesno ili ne odlaze u domove. I u ovom slučaju mišljenja se, naravno, razlikuju. Dok su jedni skeptični i neradno mijenjaju svoj dom za dom pun nepoznatih ljudi, drugi bez puno nagovaranja pristaju na novi, drukčiji način života.
U Hrvatskoj je gotovo pa nemoguće doći u dom za starije, a ne imati cimericu ili cimera jer domovi su neprestano ispunjeni i to do maksimuma. Upravo ta stalna popunjenost domova dovodi do problema jer postalo je nemoguće pronaći barem jedno adekvatno mjesto. Da je situacija takva i u Bjelovaru potvrdila nam je Sanja Vukadinović, vlasnica Obiteljskog doma za starije „Flora“. Iako je na „sceni“ tek nešto duže od godinu dana, Vukadinović ima popunjen kapacitet od 20 mjesta, a ni lista čekanja nije prazna. Priznaje da je dom za starije zahtjevno imati, pogotovo zbog čestih novih zakona.
– Zahtjevno je jer se stalno uvode neki novi zakoni koje vlasnici domova za starije moraju izvršavati, ali sama briga oko doma i ljudi nije zahtjevna jer volim to što radim, a osjetim i da moj posao ima smisla kada vidim zadovoljne štićenike u svom domu. Želim da moji štićenici provedu zadnje godine svog života što dostojanstvenije – kaže Vukadinović.
Za smanjivanje prebukiranosti ne postoji pravi recept, no ima načina koji bi mogli doći u obzir. Kao jedan od glavnih razloga zašto u domovima nema mjesta je stari podatak – stanovništvo je sve starije.
– Jedino kako se može smanjiti prebukiranost je dopustiti veći broj korisnika u domu, naravnu uz porast zaposlenika. Stanovništvo nam je sve starije, a također ovaj užurbani način života onemogućava djeci, obitelji starijih osoba da se brinu o njima na adekvatan način i da imaju potrebnu njegu i pomoć 24 sata dnevno – dodaje.
Ono što je u ovom slučaju Bjelovaru i prednost i nedostatak su povoljnije cijene u odnosu na druge gradove u Hrvatskoj, osobito kada se gleda glavni grad.
– Još uvijek smo povoljniji cijenama od npr. Zagreba zbog samog standarda građana, ali smo bili prisiljeni i mi povećavati cijene zbog rasta plaća zaposlenika, cijene hrane, režija. Kod nas su recimo cijene oko 4000 kuna. Ovisi je je soba jednokrevetna, dvokrevetna ili trokrevetna, ali ovisi sve i o samom fizičkom stanju štićenika – rekla je Vukadinović.
Možda cijena od 4000 kuna ne zvuči malo, no da je Bjelovar isplativiji za smještaj starijih osoba dokazuju štićenici iz drugih, dalekih gradova Hrvatske.
– Korisnike imamo, mogu reći iz svih dijelova Hrvatske, ne samo s bjelovarskog područja. Neki su tu jer im je na našem području rodbina, neki zbog cijene, a neki jer u njihovom gradu nije bilo slobodnih mjesta u domovima. Imamo nekoliko štićenika iz drugih gradova u županiji, Daruvara, Čazme, Garešnice, što nam je opet blizu, no imamo štićenike i iz Zagreba pa čak i Pule i Splita – navodi.
Savjet je u ovakvoj situaciji sa smještajem teško dati, no Sanja Vukadinović savjetuje da se na listu čekanja treba upisati svakako dvije godine ranije. Oni koji nisu u toj mogućnosti, možda će imati sreće jer sreća je i u tim, posljednjim čovjekovim danima, ono što uvijek dobro dođe.