Zoranu nijedan segment umjetnosti nije stran, a oduševilo ga je ilustriranje knjige bjelovarske spisateljice

Radove Zorana Tokića u Bjelovaru su vidjeli svi, mada često nesvjesni da se upravo on krije iza njih. Naime, Tokić radi u Gradskom muzeju Bjelovar te je odgovoran za velik dio promotivnih muzejskih materijala.

– Ja sam u Muzeju ilustrator, fotograf i restaurator, a radim i prijelome, dizajne kataloga i raznih publikacija, plakata i tako dalje, sve što je potrebno u Muzeju – kaže. No, široj publici postao je nešto poznatiji nakon objave posljednje knjige Marijane Dragičević, Marej u Jezogradu, koju je ilustrirao upravo on. Opisao nam je to iskustvo.

– To sam radio u slobodno vrijeme, a neko se duže vrijeme prije toga nisam bavio ilustracijom. Zbog toga mi je to bilo osvježenje u poslu. Bilo je relativno puno tih ilustracija, 27 za tu knjigu, ali u svakom slučaju bilo je zanimljivo – navodi.

– U knjizi Marijana opisuje radnju koja se odvija unutar hipotetske video igrice. Nisam želio raditi digitalne ilustracije jer bi to na prvu bilo najrealnije vezano uz neku igricu, a meni je bilo baš interesantno da se sve te ilustracije rade rukom, ali sam ih zamislio u tom izometrijskom svijetu igrice, u izometrijskim perspektivama u kojima se igrice i rade. Nisam u tim ilustracijama želio biti previše artističan baš zato što se radi o digitalnom, hladnijem mediju – pojašnjava.

Srednjoškolsko obrazovanje stekao je na zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna, a kasnije je završio Likovnu akademiju u Zagrebu, smjer Restauracija. Nije to ništa čudno ako znamo da se Tokić cijeloga života bavi likovnim stvaralaštvom.

– U suštini se ja nisam ni odlučio da budem ilustrator nego se time bavim cijeli život, pa mi nije problem biti ilustrator ili bilo što što je vezano uz likovnu umjetnost – kaže. Dosad nije imao samostalnih izložbi pa mu je teško govoriti o najdražim radovima, a za knjigu Marej u Jezogradu ističe kako su mu svi radovi dragi i nijedan ne može posebno izdvojiti. Za buduće je suradnje otvoren.

– Koliko god imao slobodnog vremena, većinom radim na dizajnima i ilustracijama. Naravno, mora mi i sam projekt biti zanimljiv da bih se njime bavio. Ne bih baš prihvatio neke banalne stvari, no rad na knjizi mi je definitivno zanimljiv i volio bih još raditi na tome – napominje. Trenutno ne radi ni na kakvom projektu, no ipak svakodnevno crta. Najveća podrška u radu ovom je samozatajnom umjetniku njegova obitelj, no nerado govori o svom radu.

– Smatram da se to mora vidjeti. Naravno da neka informacija dodatna o tome treba izići iz usta autora, ali više volim da to ljudi vide uživo nego da ja o tome puno pričam – zaključuje.