Za prvu ‘gažu’ na radiju dobila sam – sladoled! Pa tko ne bi obožavao ovaj posao?
BJELOVAR/ZAGREB – Sunčana Sinković novo je pojačanje Alfa radija, radija središnje Hrvatske. Led u eteru je probila danas, a sa slušateljima diljem središnje Hrvatske družit će se od ponedjeljka do petka od 10 do 12 sati. U zanimljivom razgovoru za naš portal otkrila je kako je rođena Zagrepčanka i vještica. Naime, svijet je ugledala na Noć vještica 1994. godine. Odrasla je u Zagorju, u malom pitoresknom mjestu Sveti Križ Začretje.
-Tamo sam završila osnovnu školu, a u Zaboku sam pohađala Gimnaziju Antuna Gustava Matoša. Živim u Zagrebu od osamnaeste godine kada sam se doselila zbog upisa na Filozofski fakultet na kojem sam prošle godine uspješno magistrirala kroatistiku i anglistiku – otkrila nam je nova Alfa zvijezda koja za sebe kaže kako je svestrana, izravna, uporna, turbo ekstrovert, radoholičar, škorpion u horoskopu.
Kako je izgledalo tvoje djetinjstvo u rajskom Zagorju?
Imala sam divno djetinjstvo, jedno od onih kada su se klinci još družili u čoporima, penjali po drveću, slamali noge na biciklu i susjedu krali trešnje! Jedinica sam, što mi je kao djevojčici bilo strašno dosadno i tužno, pa sam se iz tog razloga sprijateljila s cijelim susjedstvom što je prouzrokovalo da sam po cijele dane bila vani i nisam se nikako dala s igre natrag u kuću. Tako sam postala izrazito društvena osoba kakva sam i danas.
Od malena sam voljela čitati i pisati, što se u mom kućanstvu i posebno njegovalo, a što se tiče izvannastavnih aktivnosti probala sam ih sve. Kao dijete bila sam vrlo znatiželjna te sam isprobala sve od pjevanja do kick-boxinga, a na kraju sam se odlučila za glazbenu školu i ples.
Odgojio me i čuvao otac, dok je majka u mojoj obitelji bila ta koja se fokusirala na karijeru. Tijekom mog odrastanja nikad se nije pravila razlika između muškaraca i žena i upravo zato mi jako dugo nije bilo jasno što je feminizam i zašto je uopće potreban, zbog čega su žene nezadovoljne i bore se za svoja prava. S vremenom i iskustvom su mi odgovori na ova pitanja postali kristalno jasni, ali još uvijek me muči činjenica da su žene manje plaćene od muškaraca.
Uz oca sam i zavoljela radio još kao dijete. U mom bi se kućanstvu odmah ujutro prije doručka ili kave uključivao radio, pomno su se pratile vijesti, a iz tjedna u tjedan slušale glazbene emisije. Osim toga, tata je honorarno pisao za lokalne novine i radio kao voditelj na nekim od lokalnih radio postaja. Jedno od dražih sjećanja mi je kad me je otac odveo na radio zato što su trebali snimiti jingle s dječjim glasom (a ja sam tada imala 4 godine). Trebala sam brojati do 5 i ponoviti njihov slogan te sam zauzvrat dobila sladoled po izboru.
Dakle, bila je to ljubav na prvi pogled. Kako je započela tvoja profesionalna radijska karijera?
Od tad pa sve do svojih dvadesetih radio nisam doživljavala kao svoje profesionalno usmjerenje; medijski svijet nisam poimala kao moguću karijeru i bila sam fokusirana na studiranje jezika, putovanja i druge projekte. Na radiju sam završila tijekom studija u Zagrebu i to sasvim slučajno, kada sam na Radio student došla dati intervju o studentskoj konferenciji koju sam tada organizirala na Filozofskom fakultetu. Vidjevši iz prve ruke kako izgleda posao radijskog voditelja poželjela sam se u tome okušati i tako sam ostala gotovo četiri godine na Radio studentu. Na prvom “halo, halo tko je s nama?” frcnula je iskra između mene i radija i od onda ne mogu puno vremena provesti bez etera. A to nije jedina ljubav koja se rodila na radiju, toliko sam vremena provodila u redakciji da sam i svojeg momka (ton majstora) upoznala tamo, a ne na dejting aplikacijama.
Kako bi opisala posao radijske voditeljice?
Posao radijske voditeljice izuzetno je dinamična i zanimljiva pozicija u kojoj stapam nekoliko velikih osobnih interesa – govorništvo, ljubav prema glazbi, novinarstvu te interes za kulturu i umjetnost. Uz to sam vrlo kreativna, komunikativna, volim širiti pozitivnu energiju te sa slušateljima komentirati život i njegove slatke muke kroz koje svi zajedno prolazimo. Meni je rad na radiju jedna vrsta katarze. Svašta saznaš o sebi jednom kad se nađeš pred mikrofonom, a interakcija s gostima i slušateljima puni mi baterije i pruža širu perspektivu.
Mom krugu prijatelja i obitelji promjena profesionalnog smjera prema radiju činila se kao stvorena za mene, a dečko kaže da je zahvalan što me netko drugi mora slušati nekoliko sati. Ekipa mi je rekla da zvučim preveselo u eteru Alfa radija, odnosno da se točno može čuti koliko volim ovo raditi, a meni se čini da me još uvijek malo pere trema. Inače stvarno puno pričam, brzo govorim, a koliko mi dobro ide, procijenit će slušatelji.
Evo, iskreno, da mogu nešto raditi cijeli život na puno radno vrijeme, a da mi ne dosadi, radila bih na radiju ili bilo što vezano uz njega, primjerice pisala članke, kreirala emisije i slične sadržaje, radila bih marketing, produkciju, organizaciju, javnu nabavu ako treba. Radio i podučavanje dvije su stvari koje me stvarno ne umaraju.
Kako si se uklopila s ostatkom ekipe na Alfi?
Kolege su super i ugodno je raditi u ovako dobro povezanom i motiviranom kolektivu. Iskreno se veselim nastavku naše suradnje. S Dijanom najviše volim popiti kavu te je užitak promatrati je kako radi. Gabrijela i Ivan odlični su mentori!
Tijekom obuke na Alfi provela si neko vrijeme u Bjelovaru. Kakav su dojam grad i Bjelovarčani ostavili na tebe?
Bjelovar me stvarno pozitivno iznenadio u svakom smislu. Ugodan i miran grad za život s mnogo sadržaja, a najbolje je to što je okružen krasnom prirodom. Ljudi su topli i pristupačni te sam se već uspjela sprijateljiti s tetama na tržnici i kioscima. U usporedbi sa Zagrebom, cijene su ugodno iznenađenje i sviđa mi se činjenica da se bez problema na posao može ići biciklom. Čini mi se da bih se brzo mogla udomaćiti.
Čime se još baviš? Kako voliš provoditi slobodno vrijeme?
Uz radio vodim nastavu iz engleskog i hrvatskog jezika te lektoriram i prevodim u jednom edukacijskom centru. Također, podučavam predškolce engleskomu – oni su mi omiljena publika. Podučavanje je moja druga velika strast uz radio, ali ne vidim se kao nastavnik u sustavu formalnog obrazovanja.
U slobodno vrijeme pratim trendove na hrvatskoj i svjetskoj glazbenoj sceni, volim otići na sajam ploča te posjećivati izložbe i književne večeri. Više od svega vesele me koncerti i glazbeni festivali. Nažalost, s obzirom na pandemijsku situaciju nema garancije za njihovo održavanje, barem nije bilo protekle dvije godine i to me strašno ljuti, ali puna sam nade i jednako sam tako optimistično božićnicu potrošila na ulaznice za koncerte u Hrvatskoj i inozemstvu. U svakom slučaju, znat ćete gdje sam kad ću tražiti slobodne dane, a uvijek me možete i pitati za izvještaj s koncerta!
Ako uspijem uloviti vremena, vikendom nastojim pobjeći s momkom ili prijateljima na neki izlet u prirodu i staviti telefon na zrakoplovni način.
Oduvijek sam pisala, ali nisam sigurna koliko sam spremna da moji radovi ugledaju svjetlo dana, stoga za početak radim male korake poput izdavanja slikovnice na kojem trenutno aktivno radim. Ako sve bude po planu mogli biste je imati u rukama iduće godine.
U budućnosti bih voljela više raditi na svojem glasu te se možda okušati u sinkronizacijama i voice-overima.
Tko su ti najvažnijih ljudi u životu?
Najvažniji ljudi u mom životu jesu moji roditelji i momak Izidor. Uz njih najveću potporu pronalazim u krugu nekoliko bliskih prijatelja, koji je, kada malo bolje razmislim, ipak nešto brojniji od samo nekoliko.