Treba li ostaviti na životu barem nekoga s članskom iskaznicom HDZ-a

Kad bi pametniji uvijek popuštali, svijetom bi vladale budale, stara je izreka koje se često sjetim, naročito kad se o politici radi. Kad bi u političke stranke ulazili samo karijeristi bijednih sposobnosti, fukare spremne na sve samo kako bi imali kruha bez motike, bolesnici željni vlasti i žedni krvi neistomišljenika… kako bi izgledala elita na vlasti, šefovi država, vlada, parlamenata, mjesnih zajednica?

Tko su članovi političkih stranaka? Jesu li to dosta sve redom nakupine stanica bez morala i ponosa, spremni za “Judine škude” prodati sve, aparatčici koji jedno znaju pritisnuti pravi gumb na glasovanju? Naravno da nisu, ali histerični mješanci Crvenih kmera i sjevernokorejskih talibana posljednjih dana baš to misle o članovima samo jedne stranke, naravno, HDZ-a. Članstvo u toj stranci legitiman je povod za odstranjenje iz javnog života, diskvalifikaciju u svakom pogledu, stručnom, moralnom… I to baš svakoga! Za početak medijsko bičevanje, a kasnije, vidjet ćemo.

Smije li itko, pa bio on i obični plaćenik političkih suparnika ili uvjereni boljševik, tako govoriti i pisati o ljudima koji su svojevremeno pristupili Franji Tuđmanu, koji je devedesetih jedini jasno formulirao cilj: samostalnu demokratsku Hrvatsku. Ili svejedno, danas Andreju Plenkoviću, vjerojatno najkompetentnijem političaru “regiona”, radniku i intelektualcu, Hrvatu i Europejcu. Hadezeovci obojica i iza njih stotine tisuća poklonika i članova.

Dio vodstva stranke osuđen je za korupciju, kazna je plaćena, financijska, ali politička šteta plaćat će se još neko vrijeme. U HDZ-u kažu da je kazneno djelo individualno, opozicija neprestano urla: svi su lopovi! Poduži je spisak hadezeovaca koji su bili na visokim dužnostima i koji nisu odoljeli mirisu novca. Bukse se pune i, gle čuda, zatvara ih “HDZ-ovo pravosuđe”!? Pljačke koje počine pojedinci iz oporbe su “pogreške, pa samo smo ljudi, nije tako mislio…”, a pekmez na prstima pojedinaca iz vladajuće stranke je odmah dokaz o “zločinačkom udruživanju”.

Jedan bjelovarski medij ovih je dana prenio vijest kako je “HDZ preuzeo bjelovarsku bolnicu” s imenovanjem v.d. ravnateljice koja je članica vladajuće stranke. Neupućenom čitatelju moglo bi se učiniti da je HDZ dobio zlatnu koku koja nese zlatna jaja i štošta drugo. Zapravo, HDZ je “preuzeo” bolnicu još u lipnju nakon pobjede na izborima, ali nije dobio u ruke zlato, već prije gnojni prišt koji neprekidno buja i samo što se ne raspukne. Nije dobio “radost upravljanja najvećom ustanovom u BBŽ”, već odgovornost za zdravstveni sustav koji su bivše vlasti ostavile na aparatima, i bilo je pitanje dana kad će mu netko isključiti struju.

Imaju li članovi vladajuće stranke pravo na posao i plaću, smiju li raditi članovi njihovih obitelji, prijatelji ili ih sve treba preventivno eutanizirati? Za neke medije i njihove autore očito ovo drugo.