BJELOVARSKI DORUČAK Zašto naočigled „glatki“ projekt ne ide „glatko“?!

BJELOVAR – „Poslali smo poruku Da, može se!. Djeca će jesti domaća jaja, domaće voće, povrće, med, meso i kruh bez aditiva. Bjelovar sada može biti uzor drugim gradovima.“ Tako je u rujnu 2017. najavljen Bjelovarski doručak, projekt kojim se u bjelovarske osnovne škole i vrtić plasiraju poljoprivredni proizvodi lokalnih proizvođača, a ambiciozno se najavljivalo kako je to tek početak jer plan je bio bjelovarsko voće i povrće plasirati i u druge škole diljem županije. Međutim, nakon početnog entuzijazma, provedba projekat je dijelom splasnula. Školarci, upozoravaju roditelji, često u školskoj kuhinji jedu pizze i peciva, a voće i povrće s bjelovarskih polja te iz plastenika i voćnjaka, se teže probija u školske kuhinje nego što je zamišljeno, potvrdio je gradonačelnik Dario Hrebak.

-Sve je bilo super dok smo iz Gradske uprave to nadzirali. Međutim, očito svijest ravnatelja, kuhara i svih onih koji nabavljaju robu, nije jednaka svijesti nas i naših građana i pozivam ih da se uozbilje – oštar je Hrebak.

Jedan od onih u koje je gradonačelnik uperio prstom, ravnatelj IV. osnovne škole Nikola Margetić ističe kako njegova škola i dalje nudi lokalno.

-Mi smo na istoj razini kao i prethodnih godina tako da se ne bih složio s tim da mi manje uzimamo – rekao je Margetć. 

Škola koja uzima manje voća i povrća lokalnih, bjelovarskih poljoprivrednika je I.osnovna, ali krivica nije na školi, tumači ravnateljica, Tatjana Landsman. 

-Škole koje nabavljaju dosta namirnica moraju provesti javni poziv na koji nam se neki proizvođači ne javljaju, tako da ih ne možemo ni odabrati – rekla je Landsman. 

Predsjednik udruge Dar Bilogore koja je od početka uključena u projekt, Nenad Horvat nam je također potvrdio da Bjelovarski doručak ne ide kao što je zamišljen, ali generalnu ocjenu je, napominje, teško dati. Neke škole naručuju jednako kao i na početku, neke manje, a i iskustva članova udruge se razlikuju.

-Jedni su zakinuti, a jedni puni posla, dostavljaju na sto strana i slome se od dostave – kaže Horvat. Među njima je i Davor Krce čije povrće je sastavni dio školskih jelovnika, a koji ističe kako se dijelom i sami poljoprivrednici moraju više potruditi, pa i shvatiti da u vrtiće i škole moraju plasirati najbolju robu što, tvrdi, nije uvijek bio slučaj. 

-To su najranjivije skupine i što se tiče kvalitete i uvjeta proizvodnje, jednostavno nema kompromisa i najbolje stvari moraju završiti tamo, a ne na tržnicama – ističe Krce.

Ono u čemu se svi slažu je da ipak treba i razviti svijest o važnosti kupovanja lokalnih namirnica. Gradonačelnik najavljuje preglede u školama, pa ostaje za vidjeti hoće li se, nakon što Grad zaviri u svaki školski lonac, nešto i promijeniti. (Danijela Mlinac)