Mogu li pčelari naplatiti rad marljivih životinja?
Jeste li znali da pčele oprašuju čak 70 posto kultura koje čovječanstvo koristi u prehrani? Primjerice, oprašuju 72 posto šljiva, 36 posto krušaka, 30 posto crvenog luka, ali i 81 posto malina i 67 posto trešanja, pričaju nam pčelari. Koliko su pčele važne za bogat urod dobro zna Željko Krvar koji u svom voćnjaku u Kapeli ima marelice koje medonosne pčele ove godine zbog kišnog, vjetrovitog i hladnog vremena za cvatnje nisu uspjele oprašiti, a bez oplodnje nema ni plodova. Krvar je stoga za buduće sezone u voćnjak postavio solitarne pčele, a zbog trešanja je sklon suradnji s obližnjim pčelarima. To bi, kaže, bilo na obostranu korist.
-Uvijek sam za takvu suradnju, uvijek. Definitivno o tome razmišljam i planiram na jednoj parceli angažirati pčelare i dati im prostor – kaže Krvar.
Nakon što su zbog smrzavanja glavne paše, bagrema košnice zadnjih nekoliko godina više prazne, nego što su pune, pitanje je trebaju li se pčelari okrenuti drugom vidu pčelarenja, konkretno oprašivanju. U SAD-u primjerice pčelari ne drže pčele zbog meda već zbog oprašivanja pri čemu ih za to angažiraju drugi poljoprivrednici poput voćara koji pčelarima tu uslugu oprašivanja usjeva i nasada plate. Možemo li i mi ići u tom smjeru? Garešnički pčelar Domagoj Balja čija obitelj pčelari sto godina i koji se može pohvaliti prvim hrvatskim hotelom za pčele, ali i sobom za apiterapijju i čija obitelj dakle razmišlja i izvan ustaljenih pčelarskih okvira drži da se s Amerikancima ipak ne možemo uspoređivati.
-Oni su kao i u svemu veliki. To je velika industrija, oni imaju platforme na kojima su tisuće košnica koje prevoze helikopterima. Mi na taj način ne možemo. Mogu u manjem obimu naši seleći pčelari koji to i rade godinama, voze svoje kamione na plantaže gdje oprašuju – kaže Balja i dodaje kako se to često ne gleda na način da pčelarima to treba platiti.
Ipak, oprašivanje iz usluge ni kod nas nije novost jer je i dio voćara prepoznao da upravo pčele rade nezamjenjiv posao. Zbog oprašivanja voćnjaka je sve traženiji i Josip Popčević iz Zbjegovače kod Kutine. Poziva je sve više upravo zbog smanjivanja divljih pčela u prirodi, ali i onih medonosnih u košnicama. Popčević se pak razlikuje po tome što ne drži medonosne već solitarne pčele koje su, ističe, i bolja opcija za oprašivanje.
-Jedna solitarna pčela u istom vremenskom intervalu može oprašiti jednako cvjetova kao i 120 radilica medonosne pčele. To je zato što se solitarne pčele aktiviraju na nižim temperaturama. Prosječnog proljetnog dana je temperatura u jutarnjim satima niža od deset stupnjeva što spriječava medarice da izlijeću iz košnice i počnu oprašivati, dok se solitarna pčela aktivira već na temperaturi od pet do osam stupnjeva – tumači Popčević.
Uz to, solitarna pčela ima sitne dlačice na abdomenu koje služe kao kistić i privlače pelud zbog čega one opraše oko 95 posto cvjetova na koje slete, a idealne su za sorte koje cvatu. Model je jednostavan – Popčević u dogovoru s voćarom doveze svoje pčele s nastambama prije cvatnje, ostavi ih u voćnjaku i po njih se vrati kada cvatnja završi. To međutim nije bez rizika jer poljoprivrednici moraju paziti da svoje kulture ne tretiraju u vrijeme kada su pčele aktivne, a Popčević se do sada već opekao.
-Nažalost događalo se i to da su pčele stradale. To je dosta teško dokazati jer ja ne mogu biti prisutan u voćnjaku od 0 do 24 i paziti na koji način i u koje vrijeme voćar tretira svoj nasad – napominje Popčević.
No jedno je sigurno, opstanak pčela kao važnog oprašivača nije samo zadaća pčelara. To je nešto na čemu svi poljoprivrednici trebaju poraditi.
-Pčela nije ovdje zbog pčelara već zbog čovječanstva i tako ju treba tretirati i pomoći pčelarima da ne budu sami na vjetrometini u lošoj godini i da sami tada vode brigu hoće li pčela preživjeti – napominje predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Željko Vrbos.
Opstanak pčela je naime u interesu svih, a ne samo pčelara.