Čačija: Život je prekratak, čovjek treba nekad popiti dobru kapljicu!

Većina političara se sada, prije lokalnih izbora, preznojava i razmišlja treba li promijeniti taktiku i kako doprijeti do što većeg broja birača. No, neki njihovi bivši kolege se ne zamaraju ni raspoloženjem birača ni time hoće li ili neće izaći na izbore već razmišljaju o vremenu, peronospori, američkom cvrčku jer su političku arenu zamijenili vinogradima i vinskim podrumima. Iz ministarske i saborske fotelje u gumene čizme je uskočio Tomislav Tolušić koji je otvorio svoju vinariju u kojoj, kako kaže, radi apolitična vina. Još jedan bivši HDZ-ov ministar poljoprivrede se pronašao u vinarstvu – Petar Čobanković, a i mi svoje političko-vinarske aseve imamo. Čak dva bivša bjelovarsko-bilogorska župana  umjesto političkih odluka stvaraju vino –  HDZ-ov Marijan Coner koji je doduše i sada na listi za bjelovarsko Gradsko vijeće i nije još potpuno izašao iz političke arene i u vrijeme dok je obnašao tu dužnost HSS-ov Miroslav Čačija. Čačija je vinariju registrirao još 2005., ali njegova je vinarska priča, prisjeća se, počela prije tridesetak godina.

-Kupio sam jednu klijeticu s vinogradom koji nije bio za sortno vino, pa sam to iskrčio i posadio jedno 350 trsova loze grožđa koje je bilo jako dobro za proizvodnju kvalitetnog vina i gemišta – kaže Čačija i ističe kako mu je najvažnija kvaliteta jer život ne traje dugo, pa si čovjek treba popiti dobru kapljicu.

Savjeti kolegama političarima

Čačiji je rad u vinogradu i podrumu u vrijeme dok je bio na raznim funkcijama bio ispušni ventil, a danas njegova vinarija ima kapacitet od oko 18 tisuća litara. Glavnu riječ vodi sin, ali Miroslav Čačija ni sada, u mirovini, nije odbacio trsne škare.

-Ja održavam vinograd graševine koji ima pet tisuća trsova. Sam sam ga obrezao, sam povezao i sada ću ga održavati do berbe sve gotovo sam, tu i tamo mi dođu pomoći prijatelji – navodi bivši župan.

Čini se da upravo Čačija ima svoje prste u tome što raste broj bivših političara vinara.

-Ja sam na primjer utjecao na gospodina Conera da i on krene u tako nešto, a vjerojatno i na gospodina Tolušića jer sam i dan-danas s njim jako dobar, a Petar Čobanković i ja smo kada je bio ministar puno toga razmjenjivali. On je tada tek kretao u veliku proizvodnju vina – opisuje bivši bjelovarsko-bilogorski župan kako je nastala mini političko-vinarska kolonija.

U politiku se Čačija koji je bio ravnatelj bolnice, saborski zastupnik i župan više ne vraća. Čovjek, kaže, treba znati kada je dosta. Politike je jednom zasvagda dosta i bivšem garešničkom gradonačelniku Milanu Sužnjeviću. I na ovim i na prošlim lokalnim izborima je, kaže, odbio i svoj SDP i druge koji su ga zvali, a da može ponovno birati ne bi se ni ranije tako aktivno bavio politikom. Sretniji je u svom voćnjaku. Uglavnom ga sam kosi i orezuje, pomaže orezati i drugima.

-Ljudi mi se čude, da se ja u svojim godinama još penjem po voćkama – kroz smijeh kaže Sužnjević.

Majstor za rakije

Sužnjević ne radi vino već rakiju, uglavnom od krušaka iako se nađe i rakije od dunja, bresaka. Počeo je hobistički jer je imao previše voća da bi ga podijelio ili pojeo, a prije desetak godina, kada je prekrižio politiku, se krenuo time baviti malo ozbiljnije s tim da je, što posebno ističe, registrirao i OPG i destileriju te je ovlašteni mali destilater. Poznat je po svojoj viljamovki, ali rado prihvaća izazov pečenja neke druge rakije tako da je tu žesticu napravio i od kruške abate.

-Pekao sam od nje rakiju da nekima pokažem da od svake kruške može biti dobra rakija. Ljudi su skeptični, ovi koji ne vole raditi, a vole piti misle da svi nešto kemijaju. Sada sam im dokazao da se od svake kruške i jabuke može, lani sam prvi put od domaćih jabuka napravio rakiju i svi kažu da je izvrsna – pohvalio se Sužnjević.

Sužnjević, Čačija, Coner, Tolušić. Svima im je zajedničko da su poznata politička lica koja su umjesto politike sada odabrali proizvodnju alkohola. Pitanje je, zašto. Što je to toliko privlačno? Je li razlog možda financijski, leži li u tome velika zarada? Naši sugovornici nas uvjeravaju da nije tako.

-Onima koji zarade na vinu i voća ne treba biti zavidan jer tu ima puno posla, a ima i vremenskih neprilika i problema s plasmanom. Naša proizvođačka cijena je veća nego što je cijena nekih vina koja se prodaju u trgovačkim lancima – kažu Sužnjević i Čačija.

Društvo onih koji umjesto politike “mućkaju” alkohol bi mogli i narasti. Za koji dan bivši načelnik Štefanja Ivo Emić najavljuje da će mirovinu provesti u voćnjaku, a tko zna možda i on dobije želju za proizvodnjom vina ili rakije, dok Fredi Pali koji se bori za još jedan mandat u Velikoj Pisanici već sada radi i rakije i jeger. Više tako nije neobično da se politička imena umjesto na predizbornim plakatima čitaju na etiketama boca.