Komemoraciju zaključio govor Nike Kranjčara

Završila je komemoracija za legendarnog igrača i trenera te bivšeg izbornika hrvatske reprezentacije Zlatka Cicu Kranjčara, preminulog 1. ožujka. Njegov sin, Niko, kazao je kako ga je naučio da su svi ljudi jednaki te da svima ponudi pomoć ako im je potrebna te osmijeh. Zahvalio mu se na ljubavi i podršci i iskazao žaljenje za njegovim odlaskom.

– E moj Cicek. Gle, znam da me sad gledaš u nekoj nebeskoj ‘Karaki’, zajedno sa Popom, Icekom i Cveletom i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu i navući da budem javno intiman jer znaš koliko to ne volim. Smijem se i ja, znaš. Veliš, baš si odlučio otići gore kad su se otvorile terase kafića. Da si svi vele nekaj u spomen tebi, kaj ne. Bogu hvala, ako su se prisjetili svega, imali su si kaj za reći. Bio si svima idol, zvijezda vodilja, prijatelj, pojam gospodštine i dobri duh našeg grada. To sve znaš. Ono što ne znaš da ćeš to sve ostati jako dugo. Sjedim jučer na balkonu i promatram dolje onaj oltar kojeg su navijači napravili, ispred naše zgrade. Ne vidi me nitko, ali vidim malu curicu kako prilazi lampionima, tvojoj slici i stane. Ode kod tate i pita ga tko je bio ovaj striček. I tata krene. Cicek moj. Bake, djedovi i roditelji ovih dana objašnjavaju mladim generacijama tko si i što si bio i zašto si im toliko značio. Bio si maskota i ljubimac svojih Zagrepčana i naravno Zagrepčanki. I svih ljudi koji su iskonski voljeli naš Dinamo. Znaš kaj, meni si bio tata – rekao je Niko Kranjčar u emotivnom govoru.

Na komemoraciji su govorili i Miroslav Ćiro Blažević te Mirko Barišić.

Na Mirogoju, spustio se pljusak nad okupljene koji su došli ispred Kapelice, pored Cicina lijesa, pjevali zagrebačke gradske pjesme u čast Cice koji ih je obožavao i znao je svaku od riječi do riječi. Pjevali su ‘Dobro mi došel prijatel’, a nakon toga je uslijedila njegova jedna od dražih, ‘Moj Zagreb, tak imam te rad’.