POZIV NA BUĐENJE Osobe s cerebralnom paralizom često su “nevidljive”

BJELOVAR – Povodom svjetskog dana cerebralne paralize koji se obilježio jučer, Udruga tjelesnih invalida Bjelovar pridružila se danas edukativnoj kuharskoj online radionici provedenoj direktno iz Brisela. Krovni savez udruga cerebralne i dječje analize Cilj je i ovoga puta bio isti – socijalno uključivanje i prihvaćanja novih vještina i sposobnosti za osobe s cerebralnom paralizom. U radionicama su danas sudjelovali i članovi bjelovarske udruge Kristijan Diebalo i Katarina Pospišil. Iako su projekti spomenutog i sličnog tipa uvelike značajni za sve koji s tom bolešću žive, posebno je važno istaknuti koji su to problemi s kojima se svakodnevno susreću.

– Nakon što sam završila srednju školu za upravnog referenta, išla sam na stručno osposobljavanje u Grad Bjelovar. Trenutno radim kao administrator u jednom knjigovodstvenom uredu. Susrećem se s puno problema o kojima bih do sutra mogla govoriti, no, najveći je problem arhitektonska prilagodba. Isto tako, problem je neshvaćanje ljudi, boje se jer se s time nisu susretali. Rijetko tko je zapravo spreman prihvatiti situaciju i uhvatiti se u koštac kako bi pomogao da se osoba ostvari poslovno ili možda u nekom hobiju – rekla je Pospišil.

Upravo zbog stopostotnog tjelesnog invaliditeta i nedostatka lifta u zgradi, Katarina mora raditi od kuće, no svejedno je, kaže, zadovoljna na prilici koja joj je pružena. Bolest cerebralne paralize trajna je i može se samo pogoršavati, zato je izuzetno važno da se otkrije u najranijoj dobi. Rizike bolesti navodi operativna provoditeljica radionice Ines Seleš.

– Cerebralna paraliza je tjelesni invaliditet koji zahvaća kretanje i držanje tijela. On je složan, doživotan i najčešće trajni invaliditet. Invaliditet može rasti godinama, a starenje oboljelih može početi i ranije. Postavljanje dijagnoze je najčešće i najtočnije u drugoj godini života. Rizici u trudnoći od majke najčešće su bolesti štitnjače, povišenog krvnog tlaka, krvarenja, infekcija i zastoja razvoja. Deset posto rođenih prije 28 tjedna mogu oboljeti od cerebralne paralize – rekla je Seleš.

Generalno govoreći, osobe koje boluju od cerebralne paralize žive u potpuno specifičnim uvjetima i često su zatvoreni u svoje domove, kaže Vlado Benčak iz Udruge tjelesnih invalida Bjelovar.

– Bolest nažalost često završava s još težim posljedicama koje definitivno onemogućuju kretanje. Poremećaj u funkciji mozga, govora, sljepoća, sve su to krajnji ishodi bolesti. Cijela Europa i Savez cerebralne i dječje paralize, kroz ovakve akcije želi potaknuti ukupnu javnost da se tim osobama omogući što kvalitetnije uključivanje u život cijele zajednice, da ih ne ostavljamo na marginama i zatvorene u vlastite domove. Već da im, zajedničkim snagama, omogućimo da se što više uključe u rad i život zajednice – ističe Benčak.

Iako, kaže Katarina, osobe s cerebralnom paralizom imaju prava, problem je u njihovoj provedbi. Društvo prava ne provodi, zanemaruje ih ili pak traže rupu u Zakonu. Nada se Katarina da bude bolje i da će svi s vremenom shvatiti da osobe poput nje zaslužuju priliku. (D. Aleksić)