Iako je vozio ispod ograničenja, kriv je što je usmrtio pijanog pješaka

Županijski sud u Puli-Pola odbio je žalbu vozača s garešničkog područja protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Bjelovaru kojom je proglašen krivim za izazivanje prometne nesreće sa smrtnim posljedicama u cestovnom prometu.

Sud je potvrdio kaznu zatvora od deset mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 600 sati.

U svojoj žalbi, optuženi vozač je iznio nekoliko ključnih argumenata kojima je pokušao osporiti presudu.

Tvrdio je da je bio trenutačno zaslijepljen svjetlima vozila iz suprotnog smjera, što mu je onemogućilo pravovremeno uočavanje pješaka. Isticao je također da se pokojni pješak nepropisno kretao sredinom kolnika, obučen u tamnu odjeću, što ga je činilo teško uočljivim u noćnim uvjetima.

Vozač je naglašavao da je prometna nesreća nastala u izrazito nepovoljnim vremenskim uvjetima – noću, po jakoj kiši i mokrom kolniku, koji su značajno smanjili vidljivost.

Argumentirao je da brzina kojom se kretao (oko 61 km/h) nije prelazila zakonsko ograničenje od 70 km/h na tom dijelu ceste. Konačno, zahtijevao je primjenu načela da u slučaju sumnje treba presuditi u korist optuženika te ga osloboditi optužbe.

Županijski sud je, međutim, odbio sve ove argumente.

Sud je utvrdio da je optuženi vozač, iako nije prekoračio maksimalno dopuštenu brzinu od 70 km/h, vozio neprimjereno uvjetima na cesti. Maksimalno dopuštena brzina predviđena je za optimalne uvjete vožnje, a ne za noćnu vožnju po jakoj kiši i mokrom kolniku.

Prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač je dužan upravljati vozilom takvom brzinom da može pravodobno zaustaviti vozilo pred svakom predvidivom preprekom, uzimajući u obzir osobine i stanje ceste, vidljivost, preglednost, atmosferske prilike i stanje vozila.

Sud je posebno naglasio problematičnost vozačeve reakcije na zaslijepljenost.

Umjesto da smanji brzinu ili zakoči, što bi učinio svaki razumni vozač u takvoj situaciji, optuženik je nastavio vožnju nepromijenjenom brzinom po istom pravcu kretanja.

Sudsko vijeće je utvrdilo da je situacija zasljepljivanja svjetlima iz suprotnog smjera nametala dodatnu obvezu smanjenja brzine kretanja. Također je istaknuto da je vozač upravljao automobilom ulicom koja prolazi kroz naseljeno mjesto, gdje je pojava pješaka na kolniku predvidiva okolnost. U takvim uvjetima, vozač mora biti spreman na mogućnost pojave pješaka te prilagoditi brzinu kretanja toj činjenici.

Vještačenjem je utvrđeno da je vozač pješaka mogao uočiti na udaljenosti do 25 metara ispred vozila, i u takvim uvjetima bi nalet na pješaka mogao izbjeći da se kretao brzinom ispod 49 km/h.

Županijski sud je potvrdio ocjenu prvostupanjskog suda da ne postoji uzročna veza između eventualnog nepropisnog kretanja pješaka i nastanka prometne nesreće. Činjenica da je pješak imao visoku koncentraciju alkohola u krvi i da se eventualno kretao nepropisno, ne oslobađa vozača obveze prilagođavanja vožnje uvjetima na cesti.

Sud je zaključio da u ovom slučaju nema sumnje o ključnim činjenicama koja bi opravdala primjenu načela in dubio pro reo, s obzirom na jasne dokaze i nalaze vještaka o dinamici prometne nesreće i uzrocima njenog nastanka.

Osim kazne, optuženi vozač je obvezan platiti troškove postupka i naknadu oštećenicima u iznosu od 3.225,00 eura. Presuda je donesena 2. prosinca 2024. godine.