Ivana Kekin pod lupom Radničke fronte: Evo zašto ne trebate glasovati za ovu lažnu ljevičarku

Radnička fronta objavila je priopćenje u kojemu oštro kritizira, kako ističu, lažnu ljevičarku Ivanu Kekin. U svom pripćenju su naglasili kako Ivana Kekin nije njihov kandidat iz nekoliko razloga – od njezine loše politike do toga što živi previše rastrošno. Priopćenje Radničke fronte, koju vodi Katarina Peović, prenosimo u cijelosti.

“Radnička fronta je na plenumu stranke, održanom u listopadu ove godine, odlučila da neće sudjelovati na aktualnim predsjedničkim izborima. Kada je Radnička fronta odlučila ući u kampanju 2019. godine, imali smo cilj promovirati svoje ideje demokratskog socijalizma 21. stoljeća. Kampanju za predsjedničke izbore prvenstveno smo koristili za promociju društva jednakosti, solidarnosti, pravednosti, te potrebe korjenitih promjena, tumačenja razloga zašto aktualne antikorupcijske politike i politike koje se svode na „samo nas izaberite i sve će biti bolje” ne odgovaraju na ključne probleme, niti mogu biti rješenje. Sistemska korupcija zahtjeva dublje, korjenite promjene, promjene sistema. To je i razlog zašto tada nismo dobili podršku nominalno lijevih stranaka.

Danas u kampanji dominiraju „lake teme” zbog čega Milanović, kao izrazito eklektičan političar, na kraju ostavlja dojam kočnice najgorim scenarijima u kojima se možemo naći zbog vazalske politike Plenkovića i HDZ-a koji naredbe primaju izvana, iako je riječ o političaru čiji je premijerski mandat obilježilo nasilje prema radnicima. S druge strane, HDZ za predsjedničkog kandidata ima Dragana Primorca kojeg guraju opskurni izraelski lobiji koji gube podršku svugdje u svijetu, osim u nas. Poznata je fotografija Primorca i Netanyahuova ministra Itamar Ben-Gvira koji je brutalni desničar osuđen zbog rasizma.

Ovdje prije svega želimo argumentirati zašto Radnička fronta neće podržati navodno „lijevu kandidatkinju” stranke Možemo, Ivanu Kekin. O Kekin mediji pišu kao o “ikoni nove generacije” (Gloria), a u medijima se veliča njezino vođenje sjednice saborskog Odbora za zdravstvo i socijalu na kojoj je Plenkoviću pustila audio snimke Vilija Beroša.

Stavovi Ivane Kekin i Možemo prema privatizaciji u zdravstvu predstavljaju osiguravanje statusa quo, nastavak su politika koje uništavaju javno zdravstvo. Kekin i Možemo nisu za zabranu dvojnog rada liječnika u javnom i privatnom zdravstvu koji predstavlja eklatantni sukob interesa na štetu javnog zdravstva. A da je došlo vrijeme za zabranu dvojnog rada, da postoji ogromna podrška javnosti za ovaj korak, dokazuje i to da je čak ultra-liberal Dario Hrebak danas protiv dvojnog rada i poziva na zabranu dvojnog rada. Ne i stranka Možemo i Ivana Kekin.

Umjesto zabrane paralelnog rada za sve liječnike iz javnog zdravstva, kakva recimo vrijedi za državne službenike, Ivana Kekin je protiv paralelnog rada za “ljude koji su na pozicijama moći u zdravstvenom sustavu”. U intervjuu za Večernji TV izjavila je: “Ne može biti da su ljudi koji su na pozicijama moći u zdravstvenom sustavu na bilo koje načine vlasnički i interesno povezani s privatnim poliklinikama. To treba zabraniti.”

No Ivana Kekin ili ne zna, što je malo vjerojatno, ili manipulira jer je to već zabranjeno i u Beroševom mandatu je i proširena lista onih koji ne mogu raditi paralelno u javnom i privatnom sustavu zdravstva i imati u vlasništvu privatne klinike: Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, člankom 157. stavkom 4. propisano je da ravnatelj, zamjenik ravnatelja i pomoćnik ravnatelja zdravstvenih ustanova ne mogu raditi u dvojnom radu niti biti osnivači konkurentskih privatnih ustanova. Zakonodavac je nametnuo ograničenja i za predstojnika klinike, predstojnika kliničkog zavoda, pročelnika zavoda i pročelnika službe zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave. Dakle, Kekin je “odlučno” protiv privatizacije zdravstva na način da traži zabranu paralelnog rada onima kojima je već zakonski zabranjeno raditi dvojno, znači obećava promjenu koja se odnosi na uski krug visoko rangiranih pozicija u javnom zdravstvu, a ne obuhvaća preko 2000 liječnika koji službeno rade paralelno u javnom i privatnom sektoru. Lobistički krugovi nikad nisu složniji nego kada su privilegije uskih krugova u pitanju.

No, jasno je da je dvojni rad potrebno zabraniti u potpunosti, svim liječnicima, jer se ovakvim ograničenjima koja je postavio Beroš, a koja za Kekin predstavljaju „rješenje” – može doskočiti. Dovoljno je da se liječnici „rotiraju” na čelnom mjestu i tako jedni drugima osiguravaju mogućnost paralelnog rada. Također jasno je da je brojka od preko 2000 liječnika koji rade u javnom i privatnom, realno puno veća. No i ovako ona predstavlja oko čak 25% bolničkih liječnika. Dvojni rad treba ukinuti jer predstavlja klasični sukob interesa i nije dozvoljen u drugim strukama. Slučaj Rotim u aktualnom skandalu pokazuje kako liječnik čija obitelj ima 4 privatne poliklinike „shvaća” javno zdravstvo – kao privatni bankomat.

Slična je stvar s personaliziranom kampanjom kojom se Ivana Kekin nastoji predstaviti kao žena iz naroda, odrasla u radničkoj obitelji, skromno i pošteno, distancirano od bilo kakvog elitizma, što su vrijednosti koje navodno nastoji prenijeti i na vlastitu djecu. U takvu sliku se ne uklapa najbolje činjenica da kampanju vodi tako što priprema japanska jela u ekskluzivnoj kuhinji koja košta kao pola nečijeg radničkog stana, kao i tenisice koje koštaju više od pola radničkog minimalca. Da ne spominjemo činjenicu da se kandidira za funkciju koja u novoobnovljenom hladnoratovskom pred-nuklearnom sukobu ima bitnu ulogu, te da je kulinarski šou kojim populistički skuplja bodove ujedno i degradacija političke debate u javnoj sferi.

No, još se manje uklapa ono što široj javnosti nije poznato, da je vlastitu djecu slala u elitističku privatnu osnovnu školu koja po djetetu košta oko 15 tisuća eura godišnje, da se tamo socijaliziraju i usvajaju načela skromnosti, socijalne empatije i solidarnosti sa djecom bogataša i ostale elite (od cca 2000 osnovnih škola u Hrvatskoj tek ih je 6 privatnih).
O tome Kekin ne snima priloge za kampanju, ali nema problema s time da u javnim nastupima brani masovne otkaze radnicima u zagrebačkom Holdingu koji je jedan od prvih poteza stranke „Možemo”, a što su proveli bez sistematizacije radnih mjesta, zbog čega su otkaze dobili mladi, bez djece, bez braniteljskog statusa i s opomenom (koju su mogli dobiti i zato jer su se suprotstavljali Bandićevim politikama), o čemu smo puno puta pisali.

Stoga Radnička fronta poziva na bojkot davanja potpisa bilo kojem kandidatu, dok za izbore ne pozivamo radnike i radnice da glasaju za navodno „lijevu” kandidatkinju. Za bolji život onih koji žive od svojeg rada ovi su izbori irelevantni”, ističe se u priopćenju Radničke fronte.

 

Foto: FAH