Kad se inženjerka građevine uhvati poljoprivrede: U našoj županiji krije se jedan od najvećih nasada japanskog eliksira života u Hrvatskoj
Haskap, sibirska borovnica, kamčatska jagoda ili modra kozokrvina voće je koje se u Rusiji i Japanu od davnina smatra bobicom dugog života i dobrog vida. Te sitne modre bobice imaju neobičan okus koji je kombinacija borovnice, šljive, maline i ribiza i upravo su one zaslužne za svojevrsni životni zaokret Davorke Savić, inženjerke građevine koja se okrenula poljoprivredi i sada kaže ima dvije adrese – onu zagrebačku i onu svog OPG-a u garešničkom Uljaniku.
-Živim u Zagrebu, a živim i u Uljaniku tako da sam na sve strane, ali navikla sam i već godinama tako funkcioniram. Nije to strašno, navikne se čovjek na sve – smije se Savić.
Zanimljivo je da se ni gospođa Davorka ni njen suprug, ali ni njeni roditelji nisu bavili poljoprivredom, ali su nju selo i zemlja uvijek nekako vukli.
-Moji baka i djed su živjeli u Uljaniku, oni su se bavili poljoprivredom tako da sam bila vezana za Uljanik od djetinjstva, provodila sam tamo školske praznike i bilo mi je lijepo, a uvijek sam voljela rad na zemlji, vrt – opisuje razlog ‘povratka korijenima’ naša sugovornica.
Početak uzgoja
Prije deset godina je tu ljubav prema zemlji odlučila konkretizirati, a zanimljivo je da je prvi izbor za sadnju bila jedna druga kultura.
-Probali smo s gojiem, ali goji ne podnosi glinena tla i njemu je jednostavno korijen trunuo, on ne može uspijevati na našim tlima – napominje Davorka.
Haskap zato na uljaničkom tlu uspijeva. Kod Davorke Savić sada raste na devet i pol hektara i njen je nasad jedan od većih eko nasada haskapa u Hrvatskoj. Od kada su krenuli do danas povećali su površinu, ali su se povećali i izazovi.
-Najveći problem je blaga zima jer to je biljka sa sjevernih područja kojoj treba zima i period mirovanja, odnosno hibernacije, a kako su zime topla ona je, a nije baš aktivna cijelu godinu, ali još uvijek ima i listova i pupova što može smanjiti urod – opisuje izazove ta garešnička proizvođačica.
Zdravlje u bobicama
Unatoč sve hirovitijem vremenu Savić je sigurna da je haskap pravi izbor jer voćka je to koja je zbog svojih dobrobiti u biti funkcionalna hrana.
-To je najjači antioksidans od svog voća, ima visoke doze vitamina i flavonoida kao i minerala. Posljednjih godina, od 2017. institut u Kanadi radi velika istraživanja o haskapu i njegovom utjecaju na zdravlje čovjeka i ta su istraživanja dokazala da haskap ima protuupalno djelovanje, neuroprotektivno djelovanje, a posljednje i da pomaže u regulaciji šećera u krvi – navodi brojne blagodati sibirske borovnice Savić.
Ne čudi onda da se haskap u Japanu smatrao eliksirom života. Taj eliksir života Savić nastoji uzgojiti na što zdraviji način zbog čega se odlučila na biodinamički uzgoj što je stepenica više od ekološkog uzgoja, a kako je riječ o osjetljivim bobicama najveći dio preradi zbog čega hladnjače ima na gospodarstvu.
Potražnja na tržištu sve je veća
Haskap prerađuje u matični sok, prah, ali i nešto manje zastupljene liker i ocat i to ocat koji je prirodno fermentiran što znači da je proces proizvodnje dug.
-On mora odležati najmanje 18 mjeseci da bi postigao pravu kvalitetu, aromu, a mi prakticiramo da odleži dvije godine i tek tada ide na analize i punjenja u boce – opisuje proces Savić.
Kvalitetu svog uzgoja i prerade, ali i biodinamički uzgoj dokazuju i brojnim certifikatima.
-Imao ekološki certifikat, zatim biodinamički certifikat odnosno Demetar, Plavi ceker Grada Zagreba, Živjeti zdravo što je certifikat na razini EU i prošle godine smo slali proizvod na ocjenjivanje u London na Great Taste i dobili smo njihovu zvjezdicu za kvalitetu – navodi sve čime dokazuju kvalitetu svojih proizvoda gospođa Davorka.
Haskap je sve traženiji pri čemu posebno mladi sve više gledaju na certifikate i priznanja. Najveći dio proizvedenog Savić plasira u Zagrebu, dio i na garešničkom i daruvarskom području, a iako je najtraženiji matični sok i ostali njihovi proizvodi posebice ocat pronalaze put do kupaca.
-Za svaki proizvod treba vremena da ga kupci prepoznaju i da ga probaju negdje. Morati biti stalno prisutni na sajmovima jer ondje ljudi degustiraju, a to je posve drugačije nego kada vidite nešto u trgovini zapakirano, niste sigurni biste li kupili ili ne, probali biste, a ne možete – kaže Savić svjesna da proizvode treba znati približiti kupcima i pustiti vremena da ga prepoznaju.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.