Poljoprivrednicima diljem županije smanjeni poticaji: Donosi li to li novi udar na novčanike građana ili država ima rješenje?

Nevjericu i nezadovoljstvo je lani izazvao Pravilnik o određivanju područja s prirodnim i ostalim ograničenjima koji je pomeo 61 jedinicu lokalne samouprave s tog popisa i time tamošnje poljoprivrednike ostavio bez dijela potpora među kojima i one iz Bereka, Čazme, Daruvara, Đulovca, Garešnice i Sirača. Zbog čega nikome nije bilo jasno.

-Tko god da je donosio i ocjenjivao, ne znam po kojim kriterijima je to radio. Uspoređujući sa sredinama i općinama koje su daleko jednostavnije za proizvodnju nema smisla da su oni u tim područjima, a mi nismo – čudi se načelnik Bereka Mato Tonković.

 

Administrativna logika nije jasna ni njegovom đulovačkom kolegi.

-Naš dio nije kao u Slavoniji i Baranji na onom ravnom dijelu u kojem je plodnost puno veća – kaže načelnik Đulovca Anđelko Kolić jednako ljut poput Tonkovića što se njegova općina našla na popisu odbačenih.

Nejasni kriteriji

Primjerice u Đulovcu je 51 posto od ukupne površine pod nagibom, a 37 posto zemljišta je drenirano. Poljoprivrednici su se žalili da je studija na kojoj se popis temeljio manjkava, a nije im ni jasno zbog čega su neki kriteriji izbrisani.

-Iz kriterija za određivanja područja s prirodnim ograničenjima su izbačeni suša i niska temperatura. Pogotovo mi nije jasno zašto je izbrisana suša koja je kao elementarna nepogoda postala pravilo, a ne izuzetak – čudi se tomašički ratar Slavimir Brkić.

 

Uz to, ne mogu se postići prinosi kao u Slavoniji i Baranji, a baviti se poljoprivredom je znatno teže, objasnio nam je lani kod potpisivanja peticije protiv spornog pravilnika ratar, voćar i stočar iz Sirača Davor Novak.

-Zemljište je jako teško za obradu, ima malo humusa i nije isto raditi na ravnici u Slavoniji i kod nas gdje mi je u jednom voćnjaku od početka do kraja razlika u nadmorskoj visini 50 metara. To su baš teški uvjeti gospodarenja – opisuje izazove Novak.

Sa siračkim brežuljcima i brjegovima bori se i tamošnji mljekar Željko Stjepanović koji također napominje kako takav teren zahtjeva puno više truda, ali i troška.

-Treba puno više goriva, puno više svega. Teža je zemlja za obradu – kaže Stjepanović.

Iako će neki možda reći zašto se onda ondje baviti poljoprivredom, a posebice ratarstvom i na takvim se područjima takva proizvodnja mora održati.

-Treba održati proizvodnju bez obzira na to što nije toliko profitabilna kao u drugim područjima poput Slavonije jer tamo se kao ove godine desi suša i onda ni mi ne bi imali kukuruza. Moramo zadržati i ovdje proizvodnju bez obzira na to što nije visoko profitabilna – napominje đulovački ovčar Ivica Ožeg.

Kompenzacijske mjere

Kako bi poljoprivrednicima s takvih područja koja više ne ulaze u područja sa značajnim prirodnim ograničenjima ili prirodnih ograničenjima, ali u kojima je poljoprivredna proizvodnja i dalje zbog klime i tla otežana, nadoknadili gubitak dohotka, Ministarstvo poljoprivrede je donijelo četiri milijuna eura težak Program kompenzacijske mjere potpore depopuliranim područjima. Potpora po korisniku može biti sto do dvadeset tisuća eura, a kod nekadašnjih područja sa značajnim prirodnim ograničenjima primjerice ovisno o broju hektara i degresivnosti iznosi od 13,2 do 132 eura po hektaru. Svaka pomoć je dobrodošla, ali teško je sa sigurnošću reći jesu li iznosi isti jer zbog mnogo uplata i rascjepkanosti potpora teško je znati što je za što isplaćeno. Ono čime ne mogu biti zadovoljni je što je riječ o tek jednogodišnjem programu, a što će biti sljedeće godine ne znaju ni sami. Zbog toga niti imaju sigurnost niti mogu planirati.

-Potpore nazivaju i poticaji, a ispada da se mi često spotičemo o te poticaje jer nikada ne znamo kada ćemo što dobiti, na što možemo računati, a trebali bi se organizirati u proizvodnji i investicijama – ljuti se Brkić.

Pri tome pitanje poticaja nije samo pitanje poljoprivrednika.

-Problem je finalnog proizvoda koji se formira prema zadanim inputima od prije i kada je omotnica manja za 30 posto kao što su sada isplaćene 30 posto manje potpore to nije ukalkulirano u cijenu finalnog proizvoda i kada su potpore manje finalni proizvod mora biti skuplji – tumači Ožeg.

 

Pri tome uvjeti proizvodnje iz godine u godinu postaju sve teži, pa proizvođači drže da je smanjenje poticaja u takvim okolnostima štetno.

Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.