Iza kulisa s ekipom koja je Bjelovar pretvorila u velegrad dokumentaraca: Stvorio brakove i ‘dokuartovsku’ djecu

BJELOVAR – 19 godina, oko 260 dokumentaraca, deseci hrvatskih premijera i (ne računajući ovogodišnje izdanje pod koje tek treba podvući crtu) oko dvadeset tisuća posjetitelja i to samo kroz glavni festivalski program, najkraći je rezime festivala dokumentarnog filma DOKUart koji su 2007. pokrenuli Denis Hladiš, Tibor Javurek i Rada Šešić. Kroz sve ove godine prikazani su filmovi manje znani publici, ali i oni koji su poput dokumentarnog filma Gianfranca Rosia “Gori more” osvojili Zlatnog medvjeda ili su kao “Pjesme Zemlje” Margaret Olin s kojim je ove godine festival i otvoren nominirani za Oscara, a u goste su uz ostale stigli Krsto Papić, Zoran Tadić, Petar Krelja, Branko Schmidt, Nebojša Slijepčević, Heddy Honigmann, Arash T. Riahi.

Nadmašili očekivanja

Upravo su DOKUartovci organizirajući filmski festival u gradu bez kina pokrenuli inicijativu kako bi Bjelovaru vratili kino dvoranu, a dokumentarce su prikazivali (i prikazuju) na selu, ali i zatvoru i praznom bazenu. Upravo je publika ona koja ih gura naprijed.

-Vjerovali smo da ćemo trajati, ali kada se rodilo kino i kada je sve to nekako naraslo, naša javna akcija urodila plodom i kada smo, što je zapravo najvažnije, vidjeli da publika to slijedi, da je publici to važno i da svake godine ona iznova dolazi i uvijek se iznova razveselimo punoj dvorani, tada smo shvatili da je to je to, to je razlog zbog kojeg to radimo – s dozom ponosa priča predsjednica udruge Marijana Kranjec.

 

Malo po malo DOKUart je postao više od festivala, kažu i oni koji možda i nisu među najvjernijim posjetiteljima projekcija.

-DOKUart danas ujedinjuje ljude, on ih privlači u Bjelovar i na to možemo biti ponosni. DOKUart je zaista jedna vrhunska manifestacija i to ne samo na razini Bjelovara nego i na razini Hrvatske – ističe gradonačelnik Dario Hrebak koji pozdravlja i činjenicu da Grad više nije jedini sponzor festivala.

Razvijanje ljubavi prema dokumentarnom filmu

Ono na što su u udruzi najponosniji je što je festival bjelovarsku publiku nepretenciozno, ali sigurno naučio gledati i cijeniti dobar dokumentarac i što su nekima promijenili odnos prema takvom filmskom stvaralaštvu.

 

Pokazalo se naime da je DOKUart zaraza koja kada nekoga primi ne pušta i to kako publiku tako i volontere koji se iz godine u godinu vraćaju i s nestrpljenjem, kako sami kažu, cijelu godinu iščekuju taj nezaboravan tjedan u listopadu.

Oni brinu o gostima, jutarnjim projekcijama, navečer provjeravaju karte i daju kartice s ocjenama. Mnogi se vraćaju, dovode prijatelje, javljaju se sami nakon što su kao srednjoškolci bili u žiriju mladih. Generacije se mijenjaju, ali strast ostaje ista.

-Već imamo i neke bračne parove i DOKUart dječicu. Oni podižu naše male dokuartovce koji će možda doći za 10-15 godina, ali oni su nama jako važan dio cijele priče jer ne bi svih ovih 19 godina bilo da nije bilo i njih i jako bih voljela da sljedeće godine okupimo što više naših nekadašnjih volontera jer bez njih ne bi dogurali do tu gdje smo sada – kaže Kranjec.

Na mladima svijet ostaje

Uz redovan festivalski program svih ovih godina se radi i s mladima, učenicima osnovnih i srednjih škola. Svake godine kroz radionicu prođe 15 učenika koji snime vlastiti dokumentarni film, ali mladi imaju i svoj žiri, organiziraju se projekcije za škole pri čemu interes iz godine u godinu raste i sada gotovo da nema slobodnih termina. To je još jedan dokaz da Bjelovar u listopadu diše za DOKUart.

-Bjelovar je poseban grad, mali grad u kojem je kultura jako važna i iznimno je važno da imamo i festival dokumentarnog filma jer je kultura hrana za dušu i ono što izgrađuje bolje ljude, što vas tjera da se propitujete i razmišljate o svijetu koji vas okružuje. Nekada ćete odabrati nešto što će vas nasmijati nakon napornog tjedna, nekada događaj na kojem ćete biti informirani, ali bez kulture i ulaganja u kulturu mislim da ne možemo imati ni zdravo i dobro društvo – poručuje jedna od volonterki Magdalena Magdić.