Birokracija se lopta s bakom s invaliditetom: Očajna sam, zvala sam ih 50 puta u jednom danu, a tražim samo ovo

Zlatica Tomičić iz Velikih Zdenaca radni vijek provela je u Sloveniji, ondje je i ostvarila sva prava zbog invaliditeta, a sada je u Hrvatskoj pokrenula postupak kako bi dobila karticu za parking za osobe s invaliditetom. Ono što je u Sloveniji trajalo jedan dan, u bjelovarskom Zavodu za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom to traje već devet mjeseci. Tako tvrdi glavna protagonistica ove priče koja, kaže, od siječnja do danas nije dobila svoje rješenje o invalidnosti, a čitav proces popraćen je dodatnim zavrzlamama.

Zovem ih danima

– Zovem ih danima. U jednom danu sam ih nazvala čak 50 puta i nitko se nije javio. I onda sam odlučila iz Velikih Zdenaca doći k njima u Bjelovar. Sjela sam ispred sobe od službenice i zovem. Čujem telefon, znam da nema stranku, ali nitko se ne javlja. Uđem ja u sobu, nazovem opet, telefon zovni, ona se na javlja. Kažem joj da se javi, ali ona odmahne rukom i ne javi se – ovako 75-godišnja Zlatica Tomičić započinje priču o borbi sa Zavodom. Kako pojašnjava, ova veza između nje i Zavoda započela je u siječnju ove godine kada je krenula u potragu za priznanjem svoje invalidnosti kako bi dobila karticu za parking. Inače, Tomičić je mirovinu zaslužila u Sloveniji nakon 40 godina radnog staža pa napominje kako ne traži nikakav novac, no kako Hrvatska ne priznaje slovenske parking kartice za invalide, bila joj je potrebna hrvatska.

– Upravo zato sam u siječnju predala prvi zahtjev kako bi me Komisija izvještačila. Prevela sam papire sa slovenskog, predala ih, no odgovora nema. U međuvremenu su me vještačili pa je ispalo da je dokumentacija nepotpuna iako sam ja sve papire predala. Onda su napravili dopis o tome, no njega su poslali u svoj arhiv, ali ne i meni. Kako nisam dobivala nikakve povratne informacije, u kolovozu sam išla vidjeti što se događa. Zamislite, nitko ništa nije znao. Tek tad su mi rekli da je dokumentacija nepotpuna pa sam sljedeći dan ponovno nosila papire u Grubišno Polje jer su mi tako rekli uz napomenu da će to sada ići po hitnom postupku – priča Tomičić dodajući kako je sve napravila prema uputama, ali odgovor još uvijek nije stigao. Napominje kako je i onaj prethodni postupak trebao ići po hitnom postupku.

Razočarana sam

Kada je danas došla u Zavod, razočarano pojašnjava, ponovno je ispalo da nema njezinih papira. Kako je zaprijetila novinarima, ističe kako su papiri čudom pronađeni, no sada ponovno na red dolazi čekanje.

– Zaista sam razočarana. Sada ću pričekati odgovor tjedan dana koliko su mi rekli da trebam čekati, a ako ga ne bude, idem odvjetniku. Zaista ne mogu vjerovati da je ovo moguće. U Sloveniji je čitav ovakav postupak priznavanja invalidnosti trajao tri mjeseca i to bez ikakvih uputnih neugodnih iznenađenja. Karticu za parking sam dobila u samo jednom danu. Kod nas čekam već devet mjeseci, a ne znam koliko će još potrajati – nezadovoljna je naša sugovornica.

Upit o ovom slučaju smo poslali i prozvanom Zavodu, a odgovor ćemo objaviti čim ga dobijemo.