Tomislav Horvat maher je za oldtimere: Stara vozila vraća u život, a vjenčanja pretvara u nezaboravan dan iz snova

Bijele rukavice, „šoferska” kapa, leptir mašna, ulaštene cipele povremeni su „outfit” 28-godišnjem automehaničaru Tomislavu Horvatu iz Bjelovara, koji zahvaljujući svojoj velikoj ljubavi prema starodobnim vozilima i atraktivnom Mercedesu linije W108 iz 1968. godine, brojnim mladencima dan za pamćenje učini još posebnijim i zanimljivijim.

Od malih nogu

Iako nije napunio ni trideset, Tomislav se ponosno može pohvaliti zavidnim znanjem i detaljnim poznavanjem legendarnih oldtimera. Još kao mali dječak, uz oca i kuma krenuo je istraživati vozila raznih marki i godišta, a sve zbog zanimljivih auto-moto priča kojima je svakodnevno bio okružen. Tomislavov djed radio je kao tehnički crtač u tvornici Tomo Vinković, pa je u jednu ruku i on imao veliki utjecaj na njega.

– Imao sam svega 14 godina kada smo kupili stari Mercedes W115 linije iz 1973. Otac i ja smo ga malo po malo uređivali, uljepšavali, vraćali mu sjaj. Na kraju smo ga prodali i razmišljali da se time više ne bavimo. Naravno, taj stav sam zadržao prilično kratko i od dobivenog novca za krizmu odlučio kupiti, prvo Volkswagen Bubu iz 1974., a potom i Mercedes W123, kojeg sam restaurirao potpuno samostalno. Provukli su se kroz moju priču i razno razni motori, no oni su uz automobile ipak ostali po strani. S obzirom da svaki zahtjevniji popravak automobila, kao i kompletna restauracija podrazumijevaju puno uloženog vremena, odricanja i velikih financijskih izdataka, često puta sam se znao upitati: „Što to meni u životu treba?”, iskren je Tomislav.

Vječna atrakcija

Iako mu je svaki oldtimer jednako značajan i važan, Cadillac Deville iz 1964. godine, proizveden u samo 14 tisuća primjeraka, u Tomislavovom srcu ima posebno mjesto. Cadillac dugačak 5,7 metara i širok više od dva metra, na svakom je koraku plijenio pažnju brojnih prolaznika i vozača, stvarao intenzivne pozitivne reakcije. One nešto starije poveo bi na „putovanje” u prošlost, u doba Elvisa Presleya, dok bi mlađima djelovao kao nešto nestvarno i nezamislivo.

– Kada sam ga kupio, bio je jedini primjerak te izvedbe u Hrvatskoj. Ljudi su me zbog njegove atraktivnosti i bezvremenskog dizajna često zaustavljali, trubili mi, ispitivali o njegovim karakteristikama, zamolili za fotografiranje ili „đir” po gradu. Kada sam bio u mogućnosti, pristao bih. Govoreći realno, Cadillac mi je predstavljao veliki financijski teret. Puno je trošio, dijelove je bilo teško, ponekad i nemoguće nabaviti. Svaki dio koji sam naručivao, najčešće iz Amerike, bio je izrađen u jako malo primjeraka. Na to se naravno vežu i skupe poštarine, plaćanje carina, duže čekanje na isporuku. Prije prodaje, imao sam problema s mjenjačem i kvar je na početku procijenjen na pet tisuća eura. Putem Facebook grupe sam nekako uspio doći do čovjeka, koji je nekoć radio takve mjenjače i trošak popravka spustio sam na 2 500 eura, zasukao rukave i primio se posla. Uz njegove savjete, morao sam se pouzdati i u svoje znanje. Na kraju je sve završilo uspješno. Za Cadillac sam na kraju dobio odličnu novčanu ponudu i on je svoj novi dom pronašao u Mađarskoj. Novi vlasnik se o njemu lijepo brine i to mi je najvažnije, kaže Horvat.

Restauracija

Težak rastanak s Cadillacom ublažio je Mercedes W108 iz 1968. godine, službeno prvi u S klasi. Tomislavov primjerak stigao je iz Kalifornije, limarijski nije bio u jako lošem stanju, no zbog svojih godina i neodržavanja, restauracija mu je bila suđena. Uslijedili su brojni popravci, kompletno rastavljanje i zamjena dijelova, lakiranje, tapeciranje unutrašnjosti, a cijeli proces trajao je pune četiri godine.

– Automobil sam doslovno ogolio i u principu na njemu radio svakog dana. Naravno, bilo je trenutaka kad sam malo „poludio”, ostavio posao i otišao rashladiti glavu. No, sve je to u okviru ovog hobija normalno. Danas mi nije žao niti jedne minute provedene u radionici, jer znam da praktički imam potpuno nov automobil. Sve na njemu sam radio uz pomoć radioničkog priručnika iz 1968., koji se sastoji od dvije knjige na 500 stranica. Kupnja automobila i svih djelova stajala me oko 20 tisuća eura, a kada bih obračunao i sve sate rada, iznos bi bio znatno veći. Iako je kod oldtimera teško postaviti vrijednost, mislim da je Mercedesova trenutna realna cijena 40 tisuća eura, smatra 28-godišnjak koji je za svog limenog ljubimca dijelove nabavljao sa svih strana, od Egipta, Njemačke, preko Austrije, Poljske, pa do Kalifornije i Velike Britanije.

Zadovoljstvo stvaranja vlastitim rukama, istraživanje, svakodnevni izazovi, čak i poneka neizvjesnost motivirajući su za Tomislava kojemu je najveće zadovoljstvo, nakon iscrpljujućeg rada udobno se smjestiti u svog limenog ljubimca i krenuti na ugodnu, zasluženu vožnju. Zahvaljujući društvenim mrežama, do informacija je danas puno jednostavnije doći nego prije.

Trenutci za pamćenje

– Družim se s ljubiteljima oldtimera, a najviše komuniciramo putem raznih Facebook grupa u kojima su prisutni ljubitelji određenih vozila iz cijelog svijeta. Članovi si međusobno pomažu, nerijetko poklanjaju dijelove. Danas je nažalost jako malo mladih ljudi, koji gaje istinsku ljubav prema starim vozilima. Daleko od toga da im oldtimeri nisu lijepi i zanimljivi, no u neko ozbiljnije bavljenje njima se ne žele upuštati. Rekao bih da je riječ o prolaznom interesu, jer su danas ipak u fokusu moderni automobili, smatra Horvat koji iz vikenda u vikend mladence „obara” s nogu.

Cvijećem ukrašen Mercedes plave boje, prigodna odjeća i profesionalni pristup, predstavljaju samo mali dio velikog doživljaja, kako za mladence, tako i za njihove uzvanike. Tomislav vjenčanja upotpunjuje u bližoj okolici Bjelovara, a kako i sam kaže, interesa ne manjka.

– U jednom trenutku sam shvatio da automobile, nakon što ih složim ne želim čuvati u garaži, već ih koristiti u neku zgodnu, zanimljivu svrhu. Vjenčanja sam prvo počeo raditi s Cadillacom, a nakon njegove prodaje, u toj ulozi ga je naslijedio Mercedes. Ljudi su uvijek oduševljeni, posebno kada ne znaju što im pripremamo. Pozitivni komentari samo pristižu, posebno nakon što ceremonija završi i kada dojmovi sjednu na svoje mjesto. Meni je zadovoljstvo što mogu biti dio takvih lijepih, romantičnih, emotivnih priča, jer sve to ostane negdje zapisano. Na fotografijama, u sjećanjima i u srcima, zadovoljan je Tomislav.