U gradu bez rijeka centar je bio pun bunara, neki su opstali do danas

Iako je Zadar poznat kao grad nastao na pet javnih bunara, rijetko tko zna da je Bjelovar u vrijeme osnivanja krasilo njih čak sedam. Od svog osnutka Bjelovar je bio poznat kao grad bez rijeka i stalnih izvora vode.  Samim tim, zbog nepovoljne geografske pozicije, stanovnici su se suočavali s brojnim izazovima opskrbe vodom, a često su se oslanjali na kišnicu i iskopane bunare.

– Dokumentaciju o svim bunarima na području grada Bjelovara popisanim na jednom mjestu teško je pronaći jer u ono vrijeme nitko nije vodio evidenciju o tome – kazala je ravnateljica Državnog arhiva u Bjelovaru Martina Krivić Lekić te nadodala kako su ipak pojedine informacije o tadašnjim bunarima dostupne.

Prema dostupnim informacijama, u Bjelovaru je tijekom 1770-ih godina bilo sedam bunara kako navodi Branka Beović u svom istraživanju: Zanimljivost: “O Povratku Panonskih kitova, prvim kupalištimam i starim bunarima u Bjelovaru”. Pet od tih zdenaca nalazilo se u dijelu grada koji je pripadao Đurđevačkoj pukovniji, dok su se preostala dva bunara nalazila u zapadnom dijelu grada, odnosno bili su objekt Križevačke pukovnije.

Bunar koji se i dan danas ističe je bunar na tadašnjem Trgu Marije Terezije, odnosno današnjem Trgu Eugena Kvaternika.

– Od poznatijih bunara, to je bunar pored paviljona te se je navodno jedan bunar nalazio u dvorištu iza Zlatarne Černi. Iako o njima nije puno pisano, stariji građani se sigurno sjećaju bunara te njihovih lokacija – nadodaje Krivić Lekić.

Naime, u ono vrijeme su se čak četiri bunara nalazila na prostorima današnje Ulice Ivana Trnskog, dva u Haulikovoj ulici, a sedmi u dvorištu glavne vojarne.

 

 

Značaj bunara na središnjem gradskom trgu spominje se i 1833. godine, tada je predstavljao središte gradskih zbivanja. Oko njega bi se nedjeljom okupljale žene iz obližnjih sela i prodavale namirnice. Bunar kasnije biva ograđen s četiri kamena stupa te je na njega postavljena i ručna pumpa.

 

Kako se grad širio, rastao je i broj bunara. Pitanje javnog gradskog vodovoda ostalo je neriješeno sve do početka 20. stoljeća, kada su za industrijske potrebe bušeni arteški bunari.

Godine 1902., poduzetnik Valentin Neukomm bušio je zdenac u tvornici cikorije H. Franck i sinovi, dubok 26 metara, koji je dnevno davao 110 m³ vode. Iste godine, bušio je još jedan zdenac dubok 20,5 metara, koji je isporučivao 50 m³ vode u 24 sata. Posljednji bunar prema dostupnim dokumentima, bušen je 1906. godine te ga je bušila Općina Bjelovar, spravama Kraljevske zemaljske vlade. Bio je to bunar dubine do 151 metara koji je kasnije korišten za potrebe grada.

I danas su mnogi bunari u Bjelovaru sačuvani kao svjedoci prošlih vremena kada su bili ključni za opskrbu vodom. Neki su zapušteni, ali i dalje podsjećaju na povijesnu važnost vodne infrastrukture grada.

Raspored bunara 1893. možete vidjeti na karti.

foto: Gradski muzej Bjelovar