Bjelovarčanka Sandra donorica je koštane srži: Upisom u Registar možete spasiti život

Svake treće subote u rujnu obilježava se Svjetski dan darivatelja koštane srži. Cilj obilježavanja je podsjetiti na važnost upisa u registre dobrovoljnih darivatelja i zahvaliti svima koji su darovali dio sebe i pomogli oboljelim osobama u borbi za život.

Iz Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica stanice koje život znače darivala je tek 181 osoba. Jedna od njih je i Bjelovarčanka Sandra Babić koja je 2019. koštanu srž donirala tada trogodišnjem dječaku koji je bolovao od leukemije.

-Danas je Svjetski dan donora koštane srži i upravo je to razlog što sam donijela odluku da više ne budem anonimni donor nego da potaknem druge ljude, mlade ljude između 18 i 40 godina da se upisuju u Registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica – poručila nam je Babić.

Upis u Registar

Naša se sugovornica, kao mnoštvo Hrvata i Hrvatica, u Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica upisala 2006. godine, vrlo brzo nakon smrti Ane Rukavine.

-Suprug i ja u Registar smo se upisali kad je umrla Ana Rukavina. U Bjelovaru je bila organizirana akcija prikupljanja uzoraka. Upisali smo se jer oboje razmišljamo na taj način, u slučaju da nas jednog dana pozovu donirati ćemo svoje matične stanice – prisjetila se upisa naša sugovornica.

Šanse za kompatibilnost kod darivanja koštane srži iznimno su niske, rijetko tko uopće dobije priliku donirati koštanu srž, stoga veliki postotak članova Registra taj poziv nikad ne dobije. Za Sandru Babić, on je došao više od 10 godina nakon upisa u Registar.

-Zapravo sam i zaboravila da smo to napravili sve dok jednog dana nije zazvonio telefon. S Rebra su me obavijestili da sam vjerojatno kompatibilna s jednim pacijentom koji ima leukemiju. Pitali su me razmišljam li još uvijek na isti način i jesam li spremna donirati koštanu srž i tako je sve počelo – pojasnila nam je Babić.

Postupak doniranja

Nakon poziva uslijedilo je mnoštvo pretraga kako bi bili sigurni da je sto posto kompatibilna s primateljem, a zatim nakon puno pretraga, u rujnu 2019. godine odrađen je postupak uzimanja koštane srži.

-Nakon puno pretraga došao je taj dan, 17. rujan 2019. godine kada sam ja donirala koštanu srž jednom bolesnom trogodišnjaku. Sam postupak uzimanja koštane srži nije bolan, nije niti potpuno bezbolan, ali osjećaj da ćete nekome možda spasiti život… Ta mala bol je minorna u odnosu na sve ovo drugo – sa smješkom se prisjeća Babić.

-Postupak se obavlja u potpunoj anesteziji. U bolnici sam bila dan prije i dan poslije i kada bi opet trebala učinila bih to opet – dodala je.

‘Poziv koji me lansirao u orbitu’

Iako je znala da se radi o trogodišnjem dječaku koji boluje od leukemije, Babić dugo vremena nakon doniranja nije znala sudbinu ‘svog pacijenta’. Zakonski, donor i primatelj mogu se upoznati tek nakon isteka vremenskog roka od dvije godine nakon transplantacije, pod uvjetom da se obje strane usuglase.

-Bilo je jako puno promišljanja u te dvije godine, bilo bi pretjerano reći da sam svaki dan razmišljala o svom pacijentu, o svom dječaku jer sam znala da se radi o trogodišnjem dječaku iz Hrvatske. Razmišljate stalno, što li se događa s njim? Jeste li mu zaista pomogli? Je li njegovo tijelo prihvatilo koštanu srž? Kako izgleda? Je li u konačnici uopće i živ? – prisjetila se sugovornica.

Nakon više od dvije godine, uslijedio je poziv koji je dugo očekivala.

-Prošlo je i više od dvije godine kada je došao mail koji me izbacio iz orbite. Primatelj moje koštane srži me želi upoznati i jesam li suglasna s tim. Niti jednog trenutka nisam dvojila, naravno da želite upoznati nekoga kome je dio vas pomogao da preživi i da ozdravi – ispričala nam je Babić.

-Naša priča, moja priča i priča mog pacijenta je sretna, za sada jedna predivna bajka. Primatelj moje koštane srži je osmogodišnji Noa iz Čakovca. On je danas zdrav, sretan, veseo, pametan dječak, učenik drugog razreda osnovne škole – rekla nam je donorica.

U tom cijelom procesu, naša je sugovornica zavrijedila i novi nadimak na koji je iznimno ponosna.

-Ja sam Noi Teta s čarobnim stanicama. Njemu su objasnili da sam ja jedna teta sa čarobnim stanicama koja mu je pomogla da ozdravi. To je nešto što vas jednostavno i kad ste sami sa sobom čini potpuno ispunjenim. Naše dvije obitelji su povezane neraskidivim vezama i to je predivno. Naša je priča srećom imala sretan kraj, ali postoje razno razne priče sa raznim krajevima – zaključila je Babić uz još jedan poziv svima od 18 – 40 godina starosti da se upišu u Registar.

Sve o upisu u Registar možete pronaći ovdje.